I suci su samo ljudi – a neki od njih i najveći lopovi.
Razlika između dobrog i lošeg suca je u količini grešaka, neki suci griješe rijetko, pa makar i tragično,a neki drugi griješe stalno, prečesto.
Povijest nogometne igre praktički je i povijest krivih sudačkih procjena i odluka. Nesumnjivo! U više od stotinu godina otkako se igra nogomet, pa čak i na profesionalnoj razini bezbrojne odluke sudaca obilježile su tolike utakmice, natjecanja i prvenstva da se s pravom može reći da je sudac na nogometnom terenu uistinu često bitniji i od samih igrača.
Krovna europska i svjetska nogometna federacija dugo su se opirale elektronskom uvođenju, snimanju detalja s utakmica, sve kako bi pomogli sucima, no tek na prošloj svjetskoj smotri u Brazilu jedna novost obilježila je dijeljenje pravde na utakmici. Riječ je o elektronskom, istovremenom određivanju je li lopta prešla gol liniju. I nije da ta elektronika nije pomogla sucima. Postoje još mnoge druge (elektronske, kamermanske) ideje kako bi se pomoglo sucima, no Uefa i Fifa još uvijek ne iskazuju dovoljnu želju da i te metode uvedu na utakmicama.
Očito su i sudačke greške i previdi dio nogometnog spektakla, o nekim sudačkim teškim gafovima i danas se više priča nego o nekim golovima, preokretima, driblinzima, aferama.
“Pogreška suca obična je ljudska pogreška i nema je smisla gledati u kontekstu namjere ili želje. Kao što griješe igrače, vratari, treneri, tako i griješe suci, nogomet ima tako istinsku ljudsku dimenziju”, još je davno rekao Sepp Blatter kao prvi čovjek Fife usred svjetske smotre u Japanu 2002. godine u kojima su suci nevjerojatno griješili.
Uostalom, svjedoci smo da se u svim prvenstvima širom Europe i svijeta, pa i naše Hrvatske događaju takve sudačke greške da gledatelji padaju doslovce u nesvijest, neki su ogorčeni, dočim su drugi oduševljeni sudačkim previdima. No, sudac jednom da, drugi puta uzme i tome nema kraja… I najbolji, najelitniji suci nisu imuni od grešaka, nerijetko im se smije cijeli svijet. No, razlika između dobrog i lošeg suca je u količini grešaka, neki suci griješe rijetko, pa makar i tragično,a neki drugi griješe stalno, prečesto.
U ovoj priči podsjetiti ćemo se nekih najvećih sudačkih previda koji su ušli u antologiju nogometa. Dakako, prisjetiti ćemo se i detalja iz naše nogometne povijesti. No, toliko ih je da se zbog obima prostora ne može navesti niti praktički jedan posto sudačkih gluposti koje su navijače bacale u depresiju. Stoga, potruditi ćemo se izdvojiti one o kojima se i danas priča, razglaba i komentira…
Je li možda pogodak Diega Armande Maradone u četvrtfinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva Meksiku 1986. godine i najveći sudački previd svih vremena? Maradona je postigao gol rukom podignutom iznad svoje glave, nadskočivši tako vratara Shiltona. Na sveopće iznenađenje sudac je pogodak priznao, a sam Maradona je kasnije izjavio da je to bila – “Božja, a ne njegova ruka”. Kako bilo, Englezi su uzalud i na utakmici i danima kasnije prosvjedovali i taj gol je postao jedan od najčuvenijih svih vremena. Zaslugom suca Tunižanina Bin Nassera.
Nešto slično se dogodilo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi tijekom dvoboja u Parizu Francuske i Sjeverne Irske. Thiery Henry je rukom, vidljivo iz zadnjeg reda tribina golemog Stade de Francea dodao loptu Gallasu za pogodak, pogodak koji je Francuze vodio na svjetsku smotru, Irce s nje izbacio. Uzalud sva buka i protesti, nikome zbog toga nije pala vlas s glave. Irci su čak pisali da su “izbačeni s rukometnog, a ne nogometnog prvenstva”. Henry je, pak, priznao: “Da, igrao sam rukom i baš me briga”.
Najgrublji porekšraj u povijesti nogometa nikad nije sankcioniran. Iako je start jednog vratara nad igračem bio – napad za zatvor sudac prekršaj nije ni dosudio. Naime, u utakmici četvrtfinala SP u Španjolskoj 1982. godine, dvoboju Nijemaca i Francuza njemački vratar Schumacher je u jednom startu nad Batistonom izletio sa svojih vrata, pomeo u brutalnom karate skoku francuskog igrača koji je ostao ležati nepomično na terenu. Nije suđen ni prekršaj, a Schumacher je loptu ubacio iz peterca u igru, jer je Batiston gol promašio tijekom tog naleta na njega.
Battiston je nakon najbrutalnijeg starta u povijesti nogometa, njemačkog vratara Schumachera oštetio kralježnicu, slomio čeljust te izgubio četiri zuba. Schumacher je na zgražanje francuskih igrača samo odmahivao rukom, a francuskim liječnicima čak tri minute nije bilo dozvoljeno ući na teren.
Kasnije je Schumacher odgovorio na optužbe za svoju brutalnost u kontroverznoj svojoj knjizi Anpfiff, napisavši kako arbitar nije ništa svirao, pa je nedužan. Batistton se oporavio i poslije je još devet godina igrao profesionalni nogomet.
Graham Poll i Šimunić
Jedna od najvećih materijalnih povreda nogometne igre dogodila se u utakmici hrvatske nogometne reprezentacije u skupini svjetske smotre 2006. u Australiji. Pri dvoboju Australaca i Hrvata posebno je uzbuđen bio Hrvat rođen u Australiji Josip Šimunić. Koji je najprije dobio prvi žuti karton, pa i drugi nakon kojeg mu je engleski sudac Graham Poll trebao pokazati i – crveni. Kako to nije učinio Šimunić je ostao u igri, i dalje je na terenu bio beskompromisno borben i dobio treći žuti karton. I tek nakon trećeg žutog kartona Poll mu je izvadio crveni, poslavši ga tako izvan igre. Nogometna javnost bila je ogorčena takvom nespretnošću engleskog suca koji je i sam kasnije izjavljivao da mu je nesretan slučaj sa Šimunićem praktički umrljao sjajnu karijeru. U povijesti nogmetne igre nikad prije, a ni poslije nije zabilježena takva materijalna povreda igre. Štoviše, prema pravilima, kada se naruše materijalna povreda igre utakmica se može i ponoviti ako se jedna strana žali. Hrvatska strana koja je u toj 2-2 utakmici ostala kratkih rukava i bila eliminirana sa svjetske smotre pa se Australija koja je prošla nije žalila.
Sjećate li se utakmice Lige prvaka, riječ je o uzvratnom dvoboju polufinala Chelsea i Barcelone. Norveški sudac Ovrebo , poput pravog slijepca nije dosudio čak tri, a neki tvrde i pet jedanaesteraca za Chelsea. Bilo je tu takvih prekršaja nad igračima engleskog predstavnika da su se već igrači Barcelone zaustavljali očekujući da će sudac dosuditi najstrožu kaznu. Kad ono – ništa. Barcelona je na kraju prošla, norveški sudac Ovrebo simbolično je kažnjen s nekoliko utakmica zabrana vođenja utakmica i nikome ništa.
Rijeka je 1984. godine u Kupu Uefa igrala protiv Reala, u sjajnoj partiji na Kantridi u prvoj utakmici ostvarila je 3-1 pobjedu, da bi u uzvratu bila doslovce razvaljena od suca, Belgijanca Shoetersa. Koji je toliko natezao za Real da ga je poslije te utakmice Uefa – doživotno suspendirala. Mlaka i mala utjeha za Riječane koji su poraženi s 3-0, i to tako da su im isključena čak tri nogometaša (Milenković, Tičić i Desnica), a samo zamislite da je crveni karton dobio gluhonijemi napadač Rijeke Damir Desnica zbog, vjerovali ii ne, prigovora. Mnogi navijači Reala su sutradan po novinama davali izjave da je i njima kao gorljivim pristalicama madridskog kluba bilo neugodno.
Njemačka nogometna reprezentacija na svjetskoj smotri u Južnoj Africi 2010. godine je s 4-1 pregazila Englesku te ušla u četvrtfinale. Novinari su pisali da je to bila dostojna njemačka osveta za izgubljeno finale Svjetskog prvenstva 1966. u Londonu. Utakmica je počela sjajno po Nijemce. Poveli su Nijemci s 2-0, Englezi smanjili na 2-1, a onda je sudačka trojka oštetila Engleze ne priznavši regularni pogodak Franka Lamparda. Naime, Lampard je tukao s dvadesetak metara, lopta je pogodila vratnicu i odbila se dobih jedan metar iza gol-crte. Pomoćni sudac to nije vidio (nevjerojatno) a glavni sudac je pustio da se igra nastavi. Pedesetak tisuća ljudi na stadionu bilo je u posvemašnjem šoku. Sudačka trojka na čelu s Urugvajcem Larriondom nije priznala taj pogodak i objektivno se postavljalo pitanje je kako bi se utakmica dalje razvijala da su Englezi stigli do 2-2.
Stariji ljubitelji nogometa, napose Hajdukovi navijači sjećaju se sramote iz 1976. godine. Kada je Hajduku beskrupulozno otet naslov zbog pristranog produženja utakmica Hajdukovog konkurenta Partizana koji je igrao u Ljubljani protiv Olimpije. Ovako je to bilo…
U zadnjem je kolu Hajduk odigrao neodlučeno protiv OFK Beograda i bilo mu je dovoljno da Olimpija i Partizan u Ljubljani odigraju bez pobjednika, dok je Partizanu igrala samo pobjeda. Hajdukova i Partizanova utakmica igrale su se u isto vrijeme. Prije samo tri tjedna Hajduk je u Beogradu tog istog Partizana svladao čak sa 6-1. Sve je govorio da će Hajduku zasluženo pripasti treći naslov zaredom, toliko je snažna bila ta Hajdukova generacija. Makar, poslije te Hajdukove 6-1 pobjede usred Beograda Hajdukov trener je zavapio: “Bit ćemo prvaci samo ako nam dozvole”.
I bio je u pravu…
Hajduk je u Beogradu odigrao 1-1, sudac je odsvirao kraj, dočim je utakmica u Ljubljani trajala i trajala. Sudac Dušan Maksimović iz Novog Sada utakmicu je produžio nekih šest minuta,a mora se znati da u to vrijeme nije postojala institucija – sudačke nadoknade vremena. Praktički, utakmica je trajala sve do trenutka dok Nenad Bjeković nije postigao pobjedonosni gol za Partizan. Sudačko označavanje kraja utakmice nije se ni čulo, navijači su nahrupili na teren.
Hajduk je bio moralni pobjednik tog prvenstva, nekoliko desetaka tisuća navijača dočekalo je splitske nogmetaše u zračnoj luci, ovaj događaj smatra se jednim od najvećih skandala nogometa u bivšoj državi.
