Ni Hrvate nisu zaobišle…
Ovom prigodom ćemo se podsjetiti na neke od najvećih sportskih tragedija, tragedija koje su potresle svijet…
piše: Andrija Kačić-Karlin
Sport kao fenomen 20. stoljeća i kao dio društvenog života, nažalost, nije bio pošteđen tragedija, smrti glavnih aktera, sudionika sportskih događaja, kao i masovnog umiranja gledatelja. Tragedije koje su se događale uzrokovane su i nesposobnošću organizatora, ali i spletom okolnosti. Stradavale su i najveće sportske zvijezde, crnu sudbinu nisu mnogi mogli izbjeći. Ovom prigodom ćemo se podsjetiti na neke od najvećih sportskih tragedija, tragedija koje su potresle svijet… Slobodno možemo reći da su ovo tragedije koje su imale neminovan, čak i presudan utjecaj na razvoj svakog sporta, gdjegod se pojedina tragedija dogodila. Nažalost, i u našem sportu svjedočili smo potresnim tragedijama, nesrećama, svjedočili smrti mladih sportaša u nesrećama.
Dugo smo već bez Dražena Petrovića, više od 22 godine. Poginuo je na njemačkoj autocesti dok ga je vozila djevojka, u lipnju 1993. godine. I nema dana kada ga se u hrvatskoj košarci ne sjetimo. Košarkaškog genijalca bez premca. Postavio je tada mladu Hrvatsku na vrh europske i svjetske košarke, klubovi za koje je igrao s njegovom nazočnošću pamte svoje najslavnije i najuspješnije dane. Odlazak Petrovića i danas se tumači kao početak pada hrvatske košarke. Koja se od njegovog naprasnog odlaska nikad nije oporavila. Dražen Petrović je i danas silno nadahnuće brojnim sportašima, njegov radni entuzijazam i danas se objašnjava fenomenom!
Silna tragedija dogodila se na prvenstvenoj utakmici Zadra protiv Cibalije 29. ožujka 2008. godine, na terenu je poginuo mladi nogometaš Zadra Hrvoje Ćustić. Hrvoje je u dvoboju sa mladim Tomislavom Jurićem, zaradio udarcem u betonski zid nagnječenje mozga i frakturu lubanje. Hitno je operiran iste večeri u zadarskoj bolnici. Stanje se pogošalo 2. travnja navečer, praćeno povišenom temperaturom, te je nastupila smrt. Svijet sporta doživljavao je mnoge tragedije. Prisjećanje na neke započnimo s tragedijom nogometaša Torina. Na povratku s prijateljske utakmice zrakoplov s dvije momčadi Torina, prvom i pričuvnom, udario je u brdo Superga pokraj Torina. U nesreći je poginula 31 osoba, 18 igrača, zatim klupski dužnosnici, novinari i avionsko osoblje. Jedini nogometaš koji je preživio bio je Sauro Toma, a u nesreći je izgubljeno i deset talijanskih reprezentativaca. Bilo je to 4. svibnja 1949. Godine. Torino je u to vrijeme bio najbolji talijanski klub i nikad se više nije oporavio. Godinama klub seli iz Serija A u Seriju B.
Pogibija kriketaša Južne Afrike Hansiea Cronjea, kao i kolumbijskog nogometaša Escobara smatraju se zavjerama potaknutima nakon poroka koji razara sport. Riječ je o klađenju. Kriketaš Cronje poginuo je u avionskoj nesreći neposredno prije nego li je na sudu trebao izreći imena ljudi koji su sudjelovali u klađenju i namještanju utakmica. Iako nikad nije utvrđeno mnogi su i danas uvjereni da u tom slučaju riječ bila o zavjeri, o rješavanju svjedoka koji je i sam bio optužen za namještanje utakmice. Nogometaš Escobar ubijen je u Kolumbiji nakon što je autogolom izbacio svoju reprezentaciju sa Svjetskog prvenstva u SAD 1994. godini. Do danas nije dokazano zašto je ubijen, no kolumbijska javnost pretpostavlja da ga je ubila mafija koja je sama organizirala klađenje i namještanje utakmica.
Pokolj izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Munchenu 1972. godine zauvijek je promijenio olimpijski pokret. Danas su Olimpijske igre najosiguravanije mjesto na svijetu, zacijelo i zbog samog prisjećanja na minhenski masakr. U napadu palestinske terorističke skupine zarobljeno je 11 izraelskih sportaša. Palestinci su ih držali kao taoce, njemačka policija je intervenirala i tom prigodom pobijedeni su svi teroristi, ali je smrtno stradalo i svih 11 izraelskih sportaša, tada taoca. Nogomet se nepovratno promijenio nakon tragedije na Heyselu, nakon što je 39 mahom talijanskih navijača poginulo u stampedu i u rušenju stadionskog zida prigodom bijega ispred razbješnjelih talijanskih huligana. Bilo je to prije utakmice finala Kupa prvaka između Liverpoola i Juventusa. Organizatori su unatoč tragediji otpočeli s utakmicom u kojoj je Juventus bio pobjednik golom Michela Platinija. Nakon napada javnosti organizatori su priznali da su pribjegli utakmici jer su se jednostavno bojali većih nereda. Nakon toga engleski klubovi su zbog svojih divljih navijača istjerani iz Europe na pet godine što je iskoristila tadašnja britanska premijerka Margaret Tatcher koja je s novim zakonima dobrano iskorijenila huliganizam koji je pratio engleske klubove.
Na utrke formule 1 silno je utjecala smrt Ayrtona Senne. U generaciji Senne vozili su mnogi sjajni piloti, Nigel Mansell, Alain Prost, Nelson Piquet, Gerhard Berger. I od svih tih vozača opet je bio najbolji Senna, uživao je svjetsku popularnost. Nakon sedam krugova, u zloglasnom zavoju Tamburello na stazi u Imoli 1994. izletio je sa staze pri brzini od čak 310 kilometara na sat. Njegov bolid udario je u betonski zid, što je dovelo do odvajanja prednjeg desnog kotača, koji je udario Sennu u kacigu. Glava mu se odbila prema naslonu, od čega je zadobio smrtonosnu frakturu lubanje. O njegovoj smrti još se vode raspre, je li za to kriv bio neispravan volan ili njegov opušteniji pristup tijekom utrke 1994. godine u Imoli. U Hong Kongu dogodila se velika tragedija na konjskim utrkama još 1918. godine. Kada se srušio potporni stup velike tribine, odmah je izbio i požar, nakon svega je pobrojano odmah 590 poginulih.
Učestale su bile nogometne katastrofe u Africi, baš na početku ovoga stoljeća. Ekspanzija nogometa koja je zavladala crnim kontinentom uzela je na stotine, pa i tisuće žrtava. Tijekom nekoliko tjedana u travnju 2001. godine dogodilo se nekoliko nogometnih katastrofa. U Južnoj Africi je najprije poginulo 42 ljudi i 250 bilo ozlijeđeno tijekom prvenstvene utakmice, samo koji dan kasnije poginulo je 14 ljudi u Kongu, a u Obali Bjelokosti u sukobima policije i navijača poginulo je 39 ljudi. Međutim, najveća katastrofa dogodila se tih dana u ligi Gane, u dvoboju Asante Kotokoa i Hearta. Nakon što je Heart pobijedio u utakmici podivljali su navijači suparnika, policija je na njih prskala suzavac, navijači su počeli bježati a dočekala su ih zabravljena stadionska vrata.
Tragedija je bila neizbježna
Unatoč tome policija je i dalje bacala suzavac među ljude, u ukupnom metežu poginulo je 126 ljudi.Glavni akteri, sportaši znali su stradati i na samom terenu. Poput danskog jahača Kurta Jansena koji se na Olimpijskim igrama u Munchenu srušio, kasnije se saznalo da se predozirao amfetaminima. Poput mnogih drugih sportaša i on je pomoću dopinga želio ostvariti što bolji rezultat, pritom i bolje zaraditi. Problem dopinga dugo se ignorirao, napose u biciklizmu. Sve do 2003. godine kada je u samo 12 mjeseci od dopinga umrlo osam biciklista. Toliko je doping u biciklizmu uzeo maha.
Tragedija na Hillsboroughu, na kup utakmici Nottingham Forresta i Liverpoola odnijela je 96 života navijača Liverpoola. Zbog velike gužve na navijačkoj tribine kojoj je umovala i policija stotine ljudi zgnječeno je na ogradi koja dijeli tribine od terena. Nesigurnost na stadionima uzela je još jednom svoj danak i zbog ovoga slučaja engleske vlasti počele su razmišljati o ukidanju stajaćih mjesta na nogmoetnim stadionima. Zapravo se može reći da je stajanje na stadionu doživjelo svoju msrtnu presudu sa smrću 96 Liverpoolovih navijača u Sheffieldu na stadionu Hillsborough 1989. godine.
Samo koji dan nakon heyselske tragedije dogodila se tragedija na stadionu Bradforda. Na stadionu Bradford Cityja u istoimenom gradu, došlo je do požara na tribinama, u kojem je poginulo 56, a povrijeđeno više od 265 osoba. Tog dana Bradford je igrao protiv Lincoln Cityja. Mnogi navijači su bili na stadionu, kako bi proslavili ulazak u Drugu ligu, nakon dvije godine financijskih problema i bankrota kluba. Prije kraj prvog poluvremena, na drvenom krovu iznad glavne tribine, koji je za nekoliko dana trebao biti zamijenjen čeličnim, izbio je požar koji se za samo četiri minute proširio na cijeli krov i zahvatio navijače koji su se nalazili ispod njega. Pritom, mnogi navijači nisu odmah shvatili što se događa, a neki su čak i plesali i pjevali ispred vatre, ne znajući šta se zbiva iza njih. Izgorjelo je 56 osoba. Samo mjesec dana kasnije u Engleskoj su zabranjene drvene tribine i krovovi.
