Maurice Johnston – prvi katolik iz Celtica koji je zaigrao za protestantski Rangers

Za Celtic, koji se diči svojom katoličkom orijentacijom mogli su igrati i igrači protestanti, dočim su za Rangers kroz najveći dio njegove povijesti smjeli igrati samo protestanti – katolicima je ulaz bio zabranjen. Tako je bilo sve do 1989. godine. Tada je proslavljeni igrač Celtica, katolik Maurice Johnston potpisao za – Rangers!

piše: Andrija Kačić-Karlin

Celtic je kroz svoju povijest osvojio više od 100 trofeja, što ga čini jednim od najtrofejnijih klubova na svijetu. Čak 45 puta je bio škotski prvak, a 36 puta je slavio u nacionalnom kupu. Celtic je 1967. godine bio i prvak Europe, postavši tako prvi britanski klub kojem je to uspjelo. Otkako je Rangers završio u stečaju, Celtic je apsolutni vladar škotskog nogometa, osvojivši i zadnja tri naslova škotskog prvaka.

Tajni pregovori s Rangersom

No, u našem Sportskom muzeju danas ćemo se sjetiti jedne dramatične priče. Naime, za Celtic, koji se diči svojom katoličkom orijentacijom mogli su igrati i igrači protestanti, dočim su za Rangers kroz najveći dio njegove povijesti smjeli igrati samo protestanti – katolicima je ulaz bio doslovce zabranjen. Tako je bilo sve do 1989. godine. Tada je proslavljeni igrač Celtica, katolik Maurice Johnston potpisao ugovor za – Rangers! Sektaštvo u Glasgowu uobličeno u rivalstvo između katoličkog Celtica i protestantskog Rangersa, protiv kojeg se škotsko društvo s više ili manje uspjeha bori desetljećima, silno se razmahalo kad je taj napadač crvene kose odlučio napraviti transfer za kakav se nikad nitko prije nije odlučio.

Karijera Mo Johnstona išla je uzlaznom putanjom. Sjajno je godinama igrao za Celtic, a potom je bogato transferiran u francuski Nantes kojeg je trenirao hrvatski stručnjak, Ćiro Blažević. No, Johnston se u Francuskoj baš i nije snalazio, pa se odlučio vratiti natrag u Škotsku krajem osamdesetih godina. Usput je svim britanskim novinarima stalno u razgovorima za tiražne medije spominjao kako na Otoku ne postoji klub za koji bi igrao, osim njegovog Celtica. Svjedoci kažu da je u tim trenucima imao i ponudu Manchester Uniteda, no Mo je opet rekao isto – samo Celtic.

Štoviše, čak se i pojavio u Glasgowu gdje je rekao da pregovara sa Celticom i da će najvjerojatnije nakon Nantesa njegov klub biti – Celtic. Bio je toliko uporan da je čak i na konferenciji za novinare rekao da je njegov prelazak u Celtic – gotova stvar. Kako su ga navijači Celtica zaista obožavali, tako su već pripremali doček na Celtic parku za ljubimca iz nekadašnjih vremena. Istodobno su u Celticu smatrali kako nemaju konkurenciju u pregovorima, pa nisu ni slutili da bi Johnston mogao otići u redove njihova najžešćeg rivala, protestantskog Rangersa koji, k tome, nije u svoje redove primao nogometaše koji su bili katolici.

Međutim, Johnston je ipak potajno pregovarao s Rangersom. A želju za njegovim angažmanom iskazao je tadašnji trener Rangersa, Graemme Sounnes koji je smatrao da se “napokon treba prekinuti s vjerskom segregacijom u momčadi”. No ipak, mnogi su smatrali njegovu želju – neizvedivom.

Preživio brojne uvrede i napade

“Zanima me samo jak Rangers, a ne tko igra za njega”, tvrdio je Sounnes. I konačno, dogodila se senzacija. Mo Johnston je potpisao za Rangers, a ne za Celtic, a navijači oba kluba doslovce su se digli na zadnje noge. Celticovi navijači su ga proglasili izdajnikom, a dobar dio Rangersovih navijača također se protivio angažiranju katolika – radikalni pristalice Rangersa čak su spalili zastave i klupske godišnje iskaznice.

Sektaštvo u Glasgowu gdje su, u na trenutke nepodnošljivoj zajednici živjeli katolici i protestanti, ovim se transferom iznova razbuktalo. Ipak, Johnston je skupio hrabrost i zaigrao kao prvi katolik za protestantski Rangers. Mrzili su ga i navijači katoličkog Celtica i protestantskog Rangersa i uistinu mu nije bilo lako. Tako su primjerice, navijači Rangersa pod prijetlom sile zabranjivali ostalim navijačima da navijaju kad bi Johnston postigao gol za Rangers. No, Johnston je pružao izvanredne partije za Rangers i nakon dvije sezone otišao je u Everton. Igrao je još kasnije za škotski Falkirk i američki Kanzas City.

I danas ga svi pitaju kako je izdržao dvije godine igrajući za Rangers. Jer, preživio je brojne uvrede i napade, a čak su mu i kuću pokušavali zapaliti. Na ulici su ga napadali, pa ga je neprestano pratila policija, a probleme s navijačima i katoličkog i protestantskog kluba, Celtica i Rangersa, imala je i njegova obitelj. No, uspio je sve to preživjeti i o tim događajima danas nerado priča.

Komentari