I nogomet je imao svog cara – Franza Beckenbauera!

Germany's soccer star and team captain Franz Beckenbauer receives the World Soccer Cup won by his team after a 2-1 victory over Holland 07 July 1974 at Munich's Olympic stadium, as West Germany president Walter Scheel (L) applauds. Franz Beckenbauer, le capitaine de l'équipe d'Allemagne, reçoit la Coupe du Monde de Football 1974, à Munich le 07 juillet 1974.

Kruna igračke karijere dogodila mu se 1974. kada je s nacionalnom njemačkom momčadi na domaćem terenu, na Olimpijskom stadionu u Münchenu osvojio naslov svjetskog prvaka. Bio je kapetan njemačke reprezentacije i prvi je primio pokal, a ta je fotografija obišla svijet i nalazi se u svim svjetskim novinskim arhivima i nogometnim muzejima.

piše: Andrija Kačić-Karlin

On je u svim razgovorima jedan od kandidata za najboljeg nogometaša svih vremena. No, nikad ga nitko nije isticao kao prvog i najboljeg, možda samo zbog jednog razloga. Za razliku od Maradone, Pelea, Messija, Cruyffa i Platinija, Nijemac Franz Beckenbauer bio je obrambeni igrač, libero ili centarhalf i u svojoj igri toliko je bio jak, uvjerljiv, pouzdan i raspoložen da se u nekim trenucima svoje karijere smatrao najboljim nogometašem na svijetu.

Novinari su njegove igri opisivale gospodskim, a uistinu je i bio gospodin na terenu i izvan terena. Nakon fenomenalne igračke karijere imao je i vrhunsku trenersku karijeru, a kao nogometni dužnosnik također je plijenio šarmom i poštenjem. Još za igračke karijere novinari i navijači nadjenuli su mu nadimak – Kaiser – što i nije bilo čudno jer se on ponašao u svom sportskom životu baš kao plemić, kao car. Stil mu je odisao elegancijom i profinjenošću, posjedovao je hladnokrvnost i nevjerojatno umijeće vođenja loptom, a u obrani se držao fair-play postulata. Cijenili su ga i vlastiti suigrači i suparnici. 

U reprezentaciji Zapadne Njemačke bio je nezamjenjiv petnaestak godina (103 nastupa), a kruna karijere dogodila mu se 1974. godine kada je s nacionalnom momčadi na domaćem terenu, na Olimpijskom stadionu u Münchenu, osvojio naslov svjetskog prvaka. Bio je kapetan njemačke reprezentacije i prvi je primio pokal, a ta fotografija je obišla svijet i nalazi se u svim je svjetskim novinskim arhivima i nogometnim muzejima. Da bi zaokružio svoju nevjerojatno uspješnu sportsku, ne samo igračku, karijeru valja odmah izdvojiti da je kao trener njemačke reprezentacije 1990. godine osvojio naslov svjetskog prvaka na smotri u Italiji, porazivši s 1-0 Maradoninu Argentinu.

Osvojio svjetske naslove i kao igrač i kao trener

No, kao igrač imao je i silnih klupskih uspjeha – ta Beckenbauer je bio zaštitni znak najboljeg minhenskog Bayerna u povijesti. S Bayernom je kao igrač osvojio četiri puta njemačko prvenstvo (1969, 1972, 1972, 1974) i četiri puta europske pokale, tri puta Kup prvaka i Kup kupova. Nadalje,!972 i 1976 godine izabran je za najboljeg nogometaša Europe. Potom je 1977. prešao u newyorški Cosmos, a 1980 se vratio u Njemačku, u Hamburger SV, s kojim je 1982. godine osvojio njemačko prvenstvo.

Otišao je u trenere i od 1984. do 1990. godine vodio je njemački elf, a osvajanjem naslova svjetskog prvaka 1990., postao je jedini nogometaš koji je osvojio svjetske naslove i kao igrač i kao trener. Nakon trenerskih uspjeha posvetio se nogometnom dužnosništvu, pa je tako od 1994. do 2009. godine obnašao dužnost predsjednika Bayerna.

Zanimljivo, Beckenbauer je kao dijete počeo igrati nogomet na mjestu napadača. Kao osmogodišnjak zaigrao je u lokalnom Münchenu. Bio je navijač tada nižerazrednog kluba München 1860, pa ga je dječačka maštarija tjerala na treninge kako bi jednog dana zaigrao za taj klub. No, spletom okolnosti, umjesto plavog dresa Münchena, dogodio mu se – crveni dres Bayerna. Naime, dobio je poziv juniorske selekcije Bayerna, kojem je trebao središnji napadač što je tada Beckenbauer i bio.

Prvu je utakmicu kao senior odigrao za Bayern u lipnju 1964. godine, kao nepuni 19-godišnjak i to protiv Stuttgarter Kickersa.

Bayern je tada bio član Južne njemačke regionalne lige i odmah se za sljedeću sezonu plasirao u tek osnovano novo prvoligaško natjecanje, preteču današnje Bundeslige. Bayern je imao velike ambicije. Klupska uprava je vrijedno radila i prvi kup su osvojili 1967., a iste godine Bayern je osvojio i europski Kup kupova. Svi su znali da će uskoro doći i dominacija Bayerna. Zbog sjajnih nastupa i velike odgovornosti u igri, Beckenbauer je već 1968. godine postao kapetan Bayerna.

Tijekom Beckenbauerove karijere u Bayern Münchenu, klub je osvojio tri prvenstva zaredom (1972.-1974.), kao i tri naslova kupa prvaka zaredom (1974.–1976.), zbog čega je Bayern osvojio trofej – zauvijek. Nakon deset godina u prvoj momčadi Bayerna, Beckenbauer je 1977. godine prihvatio ponudu američkog New York Cosmosa iz NASL lige. Za Cosmos je igrao četiri sezone, do 1980.godine i osvojio Soccer Bowl tri puta (1977., 1978., 1980.). Beckenbauer je otišao u mirovinu nakon dvije godine igranja za Hamburger SV, od 1980. do 1982., s kojim je osvojio naslov prvaka Budeslige, te nakon još jedne godine igranja u New York Cosmosu, 1983. godine.

Kaiser je kao član reprezentacije Zapadne Njemačke nastupio na tri Svjetska prvenstva – u Engleskoj 1966. osvojio je drugo mjesto – poražen je u čuvenom finalu protiv Engleske 2-4. Četiri godine kasnije u Meksiku, Zapadna Njemačka osvojila je treće mjesto, a na svjetskoj smotri 1974., baš u Zapadnoj Njemačkoj, Beckenbauer je predvodio svoju reprezentaciju do svjetskog trona. U međuvremenu je Zapadna Njemačka s Beckenbauerom kao kapetanom osvojila i europsku smotru 1972. godine.

Njemačka je s mladim Beckenbauerom sjajno igrala na SP-u 1996. u Engleskoj. Beckenbauer je zabijao golove Švicarcima, Urugvajcima, Rusima, a i u finalu je protiv Engleza bio sjajan. Taj finale jedan je od najkontroverznijih u nogometnoj povijesti s odlučujućim, trećim pogotkom Engleza na čuvenom Wembleyu. Engleska je tada nadvisila SR Njemačku sa 4-2, ali je treći pogodak Engleza Geoffa Hursta i danas – kontroverzan.

Beckenbauer se osvetio Maradoni

Naime, lopta je nakon udarca Hursta preletjela vratara Tilkowskog, udarila u vratnicu i odbila se negdje kod gol-crte. Nitko nije bio siguran ni tada, a nije ni danas, je li lopta prešla gol-crtu. No, bilo kako bilo, švicarski sudac Dienst je na intervenciju svog pomoćnika – priznao pogodak. Engleska je bila prvak svijeta, ali svijet je upoznao Beckenbauera.

Nijemci su se već na sljedećem SP-u, u Meksiku 1970. godine, uspjeli osvetiti Englezima. Zapadna Njemačka  je pobijedila u prve tri utakmice do susreta s Engleskom u drugoj rundi. Engleska je do kraja prvog poluvremena vodila 2-0, ali spektakularni gol Beckenbauera u 69. minuti, vratio je Nijemce u igru koji su potom i pobijedili u produžecima. Zapadna Njemačka je dosegla četvrtfinale, gdje se suočila s Italijom, u utakmici koja je ostala poznata kao – Nogometni susret stoljeća. Unatoč frakturi ključne kosti nakon jednog prekršaja, Beckenbauer je nastavio igrati, jer je momčad iskoristila maksimalne dvije izmjene. Nakon produžetaka bilo je 4-3 za Talijane. Ipak, Zapadna Njemačka je pobijedila 1-0 Urugvaj u utakmici za treće mjesto.

Svjetsko prvenstvo 1974. održano je u Zapadnoj Njemačkoj, čiju je reprezentaciju Beckenbauer odveo do pobjede, uz tešku 2-1 pobjedu u finalu protiv favorita Nizozemske, čiji je totalni nogomet godinama bio nasavladiv. Šok za njemačke navijače na Olimpijskom stadionu u Münchenu dogodio se već u prvoj minuti – Cruyff je tek uzeo loptu sa centra i driblinzima ušao u njemački kazneni prostor gdje ga je srušio Bertie Vogts. Engleski sudacTaylor bio je hrabar i dosudio jedanaesterac za gostujuću Nizozemsku. Neeskens je zabio i Nijemci su bili na koljenima. Bujicu psovki na njemačkoj klupi u toj prvoj minuti igre zamijenio je usklik Helmuta Schöna, njemačkog izbornika: “Samo da se Müller i Beckenbauer ne ozlijede, već ćemo mi to anulirati!”

Ostatak priče je već legendaran – Müller je doista postigao gol i to pobjedonosni za naslov svjetskog prvaka, dok je Breitner prethodno izjednačio rezultat. A Beckenbauer je bio najbolji igrač utakmice – silovito je neutralizirao izvrsne nizozemske napadače koji su pravim jurišima tražili izjednačenje u zadnjem dijelu utakmice. No, bio je to i posljednji Müllerov gol za reprezentaciju, jer se nakon finala i osvajanja svjetskog naslova oprostio od reprezentacije. Baš kao i Franz Beckenbauer.

Beckenbauer kao trener, vodio je Njemačku na Svjetskom prvenstvu 1986. godine u Meksiku i bio poražen u finalu od tada superiorne Argentine sa 3-2, Argentine koju je predvodio Diego Maradona koji je tada bio u životnoj formi! No, Beckenbauerova osveta uslijedila je četiri godine kasnije na SP-u u Italiji. Bila je to zadnja postava Zapadne Njemačke prije ujedinjenja s istokom zemlje, a u finalu su Beckenbauerovi izabranici nadvisli upravo Maradoninu Argentinu s 1-0.

Potom se Kaiser posvetio nogometnom radu i kao trener i kao dužnosnik. Radio je kao trener jednu sezonu u francuskom Olympiqeu iz Marseillesa, nakon što ga je 1991. doveo do naslova francuskog prvaka. Potom je preuzeo Bayern i brzo osvojio dva velika naslova nakon dugogodišnjeg posta – Bundesligu 1994. i Kup Uefe 1996. godine. Potom je postavljen za predsjednika Bayerna, ali nešto kasnije i dopredsjednika Njemačkog nogometnog saveza. Bio je i na čelu Organizacijskog odbora Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine.

Danas, kao član Uprave Bayerna i počasni predsjednik kluba, redovito komentira utakmice na njemačkim televizijskim postajama. Član je i Izvršnog odbora Fife, krovne svjetske nogometne organizacije.

Komentari