Bumerang

Jedan od najpoznatijih simbola Australije je vrsta drvenog oružja zvanog bumerang. Uvijek ga se povezuje s Aboridižinima koji su se njime služili tisućama godinama.

Bumerang se izrađivao od drva te je bio namijenjen prvenstveno lovu i nije služio kao oružje za borbu. Aboridižini se njime služe već 50000 godina, koliko su stari crteži bumeranga u Australiji. Veličina mu je varirala od 10 cm do preko 2 metra. Obično bumerangom nazivamo oružje koje se vraća bacaču, naravno, ako je ispravno bačen. Međutim, većina bumeranga nije bila povratna.

Naziv ovog oružja preuzet je iz jezika plemena Tharawal koje je nastanjivalo područje južno od Sidneyja. Iako bumerang povezujemo isključivo s Aboridžinima, on se pojavljuje i u drugim kulturama. Na jednom egipatskom papirusu faraon Tuthnkhamon stoji u čamcu s bumerangom i pticom u rukama. Slično oružje pronađeno je i na crtežima u europskim špiljama iz paleolitika, a njime su se koristili u lovu na zečeve stari Grci i Rimljani. Možda najzanimljiviji primjerak europske inačice bumeranga pronađen je u poljskoj špilji Olazowi i smatra se da je star preko 18 000 godina.

Oružje slično bumerangu pronađeno je na Bliskom istoku, u Indiji na Sumatri te se proširio na Sjevernu i Južnu Ameriku. Zanimljivo da je u većini naroda služio za lov na zeca i eventualno patke. Indijansko pleme Hopi imalo je bumerang vrlo sličan aboridžinskome.

Bumerang je najčešće plosnat te može imati dva, tri ili četiri krilca. Povratni bumeranzi su manje veličine. Bacač mora držati bumerang između palca i jednog prsta te ga baciti okomito, pri čemu je važnija brzina od snage. Danas postoje razna natjecanja u bacanju bumeranga. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda bumerang je najdalje bačeni predmet bez ikakvog dodatnog pojačavanja brzine. Australijanac David Schummy je 2005. oborio rekord u najvećoj udaljenosti bačenog bumeranga koja je iznosila gotovo 430 metra. Još je zanimljiviji rekord Japanca Harukija Taketomija. On je 2009. bacao povratni bumerang preko 11 sati i uspio ga uhvatiti 2251 puta zaredom.

Piše: Marsela Alić

Komentari