Bilo je podmićivanja i na antičkim Olimpijskim igrama

Postoje brojne razlike između antičkih i suvremenih Olimpijskih igara. Za razliku od današnjih, antičke su Igre imale vjersko značenje i lokalni karakter. Održavale su se isključivo u Olimpiji (zapadni dio Peloponeza), a na njima su izvorno mogli sudjelovati samo muškarci grčkog porijekla (kasnije su donekle popustili i dozvolili sudjelovanje „civiliziranim narodima“). Žene nisu mogle sudjelovati, ali je za njih postojalo zasebno natjecanje poznato kao Hereja ili Herejske igre. S druge strane, postoje i sličnosti. Kao i antičke, suvremene ljetne Olimpijske igre uvijek se održavaju svakih četiri godine i to tijekom ljetnih mjeseci. Usto, i u antičkim i u suvremenim Olimpijskim igrama postoje natjecanja u trčanju, bacanju diska, bacanju koplja itd. Ali postoji još jednatradicija koja spaja suvremene i antičke Igre: mito.

Postoje zapisi o podmićivanju koje se provodilo u vrijeme stare Grčke. Iako su se prilikom otvaranja igara natjecatelji i njihovi treneri zaklinjali da se neće „ogriješiti prema Igrama“, neki očito nisu tu zakletvu shvaćali previše ozbiljno. Postoji npr. zapis o tome kako je jedan kralj dao sabotirati kotače protivničkih trkačkih kola. Jedan je boksač podmitio trojicu protivnika da ga puste da pobijedi, ali je ulovljen na djelu te su sva četvorica novčano kažnjeni. Grčki filozof Filostrat zapisao je da su treneri ponekad posuđivali novce natjecateljima (uz kamate) upravo kako bi im omogućili da podmite protivnike. Postojao je i drugi oblik mita. Neki su gradovi, naime, plaćali natjecateljima iz drugih gradova da prijeđu u njihovureprezentaciju. Ukoliko bi pristali, takve bi natjecatelje vlastiti grad obično prognao. Jedan od najpoznatijih slučajeva mita dogodio se u vrijeme rimskog cara Nerona, koji je podmitio suce da mu presude pobjedu u brojnim natjecanjima na kojima je sudjelovao.

Kazne za one koji bi prekršili gore spomenutu zakletvu bile su globe, javno sramoćenje (izlaganjem njihovih imena na posebnim kipovima zvanima Zanesi) ili šibanje. Postoji jedna važna razlika po pitanju kazni u odnosu na danas – antičke natjecatelje koje su uhvatili pri davanju ili primanju mita obično nisu diskvalificirali.

Piše: Boris Blažina

Komentari