Belišće i Hrvatska nikad neće zaboraviti najvećeg hrvatskog olimpijca, kanuista Matiju

Njegove fotografije i medalje nalaze se u Kuću slavnih olimpijskog muzeja u Lausannei, a Međunarodni olimpijski odbor dodijelio mu je 1996. posebno priznanje povodom stogodišnjice olimpijskih igara.

piše: Andrija Kačić-Karlin

Zamislite sportaša koji je tijekom svoje karijere osvojio tri stotine medalje. Bio višestruki državni, europski i svjetski prvak, te olimpijski slavodobitnik u kanuu. Vrijeme je Olimpijskih igara i istinski je red da se prisjetimo jednog od najvećih hrvatskih olimpijaca, pokojnog hrvatskog kanuiste, Matije Ljubeka.

Nakon nevjerojatno blistave sportske karijere nastavio je raditi u sportu, u Hrvatskom olimpijskom odboru. Kao što je bio velik sportaš bio je i odličan sportski dužnosnik, a njegov život naprasno je prekinut u njegovoj 47. godini, bio je žrtva ubojstva u obiteljskoj svađi zbog nasljedstva kuće. Osim Ljubeka, tom prilikom ubijen je i muž njegove sestre, dok je ubojica pokušao usmrtiti i sina proslavljenog veslača, zbog čega je osuđen na 35 godina zatvora. Na pragu kuće u Valpovu smrtonosne hice iz puške u Matiju Ljubeka je ispalio šogor Marko Varžić.

Matija Ljubek bio je sportaš koji je sjajno reagirao prigodom najvećih iskušenja, tijekom najvećih sportskih priredbi. Uvijek posve spreman i nadahnut jednostavno nije znao zakazati, razočarati. Stoga, njegov niz uspjeha je impresivan, upravo fantastičan.

Osvojio je četiri olimpijske medalje: U Montrealu 1976. zlato na deset tisuća metara i broncu na pet stotina u jednokleku. Osam godina kasnije u Los Angelesu uzeo je zlato na pet stotina metara i srebro na deset tisuća metara u dvokleku.

Na svjetskim prvenstvima bilježi senzacionalnih 10 medalja: četiri zlatne, tri srebrne i tri brončane. Njegove fotografije i medalje nalaze se u Kuću slavnih olimpijskog muzeja u Lausannei, a Međunarodni olimpijski odbor dodijelio mu je 1996. posebno priznanje povodom stogodišnjice olimpijskih igara.

Od hrvatske neovisnosti bio je osnivač i član najužeg vodstva Hrvatskog olimpijskog odbora, a posljednji zadatak u HOO-u bila mu je dužnost šefa Misije hrvatske olimpijske delegacije na Igrama u Sydneyu 2000. godine.
U studenome 2000. posthumno je dobio državnu nagradu Franjo Bučar za životno djelo. Hrvatski olimpijski odbor mu je na zagrebačkome groblju Mirogoju podignuo spomenik. Od 2000. najveće priznanje HOO-a za životno djelo u sportu nosi naziv Nagrada Hrvatskog olimpijskog odbora Matija Ljubek.

Rođen je 22. studenog 1953. godine u Belišću. Nije odmah osjetio strast za kanuuom, veslom i vodom. Kao dječak igrao je nogomet, bavio se atletikom i iz razonode volio dizati utege. Držao je do fizičke spremnosti od svojih najranijih dana. No, kako je u Belišću tradicija kajakaškog i kanuističkog sporta dugotrajna i snažna to se Matija Ljubek iskušao i s čamcem i veslom i uvidio da je pronašao pravi sport. Izabrao je kanuu i postao najbolji kanuist svih vremena i najbolji u svom vremenu!

Veslajući u veslaonici i na Dravi pripremao se za najveće uspjehe. U žetvu odličja krenuo je relativno kasno, no kad je poćeo osvajati medalje na najvećim priredbama nije znao stati. Prvu veliku medalju osvojio je sa svoje 22 godine, na svjetskoj smotri u Beogradu. Bilo je to 1975. godine,

U utrci na deset tisuća metara osvojio je brončanu medalju u kanuu jednokleku, a na utrci na tisuću metara bio je četvrti. Bili su to lijepi uspjesi, opet ne toliki da bi Ljubek bio favorit na Olimpijskim igrama godinu dana kasnije u kanadskom Montrealu.

Međutim, Ljubek je na Olimpijskim igrama u Montrealu radio čuda. Na svojim prvim Igrama šokirao je kanuuistički svijet. Odmah je osvojio u kanuu jednokleku dvije medalje, zlato u utrci na tisuću metara i broncu na utrci pet stotina metara.

Mnogi komentatori iz tadašnje Jugoslavije nisu bili svjesni ni veličine uspjeha ni pravila natjecanja u kanuu jednokleku, pa je tako u radijskom prijenosu jedan od komentatora rekao u finišu utrke “kako je Matija čak i klekao kako bi imao jači zaveslaj”…

Dvije godine kasnije održano je Svjetsko prvenstvo u Beogradu a Ljubek je potvrdio da je izrastao u najvećeg kanista svog vremena. Osvojio je zlato u utrci na tisuću metara i broncu na deset tisuća metara.

Došle su i Mediteranske igre u Splitu 1979. godine. Gdje je bio osvojio čak tri zlatne medalje. Bio je prvi u jednokleku u utrkama na pet stotine metara, na tisuću metara, da bi u paru s Nišovićem još osvojio zlatno u utrci na pet stotina metara u dvokleku.

Možda mu je malo razočaranje donio nastup na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine, ostao je bez medalje, makar je s dvokleku s Nišovićem bio treći, no naknadnim mutnim radnjama medalju su dobili četveroplasirani Sovjeti, a Ljubek i Nišović su bili prebačeni na četvrto mjesto. Bilo je to klasično natezanje za domaćine, Ljubekovo razočaranje bilo je golemo.

U Nottinhgamu 1981. godine na svjetskoj smotri osvojio je srebrnu medalju na deset tisuća metara, a dvije godine kasnije na svjetskoj smotri u Beogradu osvojio je zlatno u jednokleku na pet stotina metara, te bio drugi u utrci na tisuću metara.

Niska medalja nastavljena je i u finskom Tampereu na svjetskoj smotri, u paru s Nišovićem 1984. godine Ljubek je obranio zlato u utrci na pet stotina metara, dok su na tisuću metara u dvokleku njih dvojica osvojili bronzu.

Mirko Nišović i Matija Ljubek su članovi najčuvenije jugoslovenske kanu posade svih vremena, a može se slobodno reći da su njih dvojica najzaslužniji što se u Jugoslaviji toliko volio kanuistički sport. Ovaj najbolji dvoklek bivše države svih vremena bio je idealan spoj na stazi i izvan nje. Nišović je bio brži, a Ljubek jači, čime su činili idealan dvoklek. Bili su nerazdvojni i van staze, a njihovo veliko prijateljstvo bilo je zaključeno i kumstvom.

Došle su i Olimpijske igre u Los Angelesu 1984. godine u kajaku dvokleku s Mirkom Nišovićem osvojio je zlatnu i srebrnu medalju i tako sudjelovao u osvajanju četiri od pet olimpijskih trofeja našeg kajakaškog sporta. Poigrajmo se brojkama, na svjetskim prvenstvima u C-1 (kajak jednoklek) Ljubek je osvojo četiri medalje (1 zlatna, 1 srebrna, 2 brončane), a u C-2 (kajak dvoklek) s Nišovićem šest medalja (3, 2, 1).

U belgijskom Mechelenu je 1985. održano Svjetsko prvenstvo na kojem je ovaj dvojac uzeo zlato na deset tisuća metara, te bronzu na tisuću metara. Godinu poslije domaćin je bio Montreal, u dvokleku su Ljubek i Nišović bili četvrti na deset tisuća metara 1987. u Duisburgu su bili peti, a svoje četvrte i posljednje Olimpijske igre Ljubek je odveslao je na kraju karijere, 1988. u južnokorejskom Seoulu, bez medalje.

Hrvatski olimpijski odbor svom se velikanu odužio postavljanjem spomenika na zagrebačkom groblju Mirogoj gdje je Ljubek i pokopan. Spomen je rad akademskog kipara Stipe Sikirice.

Komentari