Alex Ferguson je 1980. s Aberdeenom, momčadi iz grada s tri ulice, u finalu pregazio madridski Real!

Čuveni menadžer Alex Ferguson proslavio se s Aberdeenom, a tek potom s Manchester Unitedom.

Ferguson je menadžer s najduljim radnim stažem u Manchester Unitedu, pretekavši rekord Matta. Osvojio je mnogo nagrada i drži velik broj rekorda uključujući i nagradu menadžer godine. Tijekom 26 godina u klubu, osvojio je 38 naslova, uključujući 13 naslova Premier liga i dva puta kup prestižnog natjecanja UEFA Liga Prvaka.

piše:Andrija Kačić-Karlin

Granitni grad Aberdeen na sjeveru Škotske nije u svojoj povijesti pamtio ljepše dane. Istoimeni nogometni klub, predvođen mladim trenerom Alexom Fergusonom, znate tko je to, naravno, prekidao je dominacijei tradicije kao nestašno dijete lego kocke. Prekinuo je stogodišnju dominaciju Celtica i Rangersa u prvenstvu, osvajao je škotske kupove, a provincijalna momčad sa sjevera Otoka, poznata po sivom granitu od kojeg jei sagrađen cijeli grad,tepo silnim platformama u Sjevernom moru, odjednom je postao poznat po provincijskoj momčadi koja jednostavno nije znala izgubiti utakmicu.

Mladi Alex Ferguson, profesionalac od glave do pete, i za šankom je pa i na treningu i na klupi složio momčad mladih igrača protkanih ponekim isusnim, poput paklenog driblera Gordona Strachana, koju nitko u Europi nije mogao nadvladati.
Već tada je taj stručnjak pokazao da nogomet razumije do u detalje.

Revolucionarna pojava u nogometu

Da sve bude nevjerojatno i kao u snu, taj smiješni Aberdeen je i osvojio Kup kupova, i to u finalu svladavši ne bilo koga, već Real Madrid u najjačem izdanju! Prije i poslije toga popadali su i, zamislite, Bayern, HSV, Watenscheid. Taj je Aberdeen postao poznat i po svojim vjernim navijačima koji su brodovima napuštali sjever Škotske, kako bi se dokopali europskog kopna i tamo dalje kretali prema mjestima odigravanja utakmica svoje momčadi. Padali su ti pijani Škoti s brodova, plivali za pojasevima, a jedan novinar je vjerno prenosio u eter kako i utopljenici skandiraju svom klubu.

Bilo kako bilo, Ferguson je tada postao poznat u nogometnom svijetu, a Celticu i Rangersima nikako nije išlo u glavu kako je jedna provincijska momčad, znana po borbama za opstanak, postala doslovce jedna od najboljih u Europi.

Ferguson se kasnije proslavio – postao je i škotski izbornik, odveo reprezentaciju na svjetsku smotru 1986. u Meksiko, preuzimao klubove, ostajući dosljedan napadačkom nogometu i promoviranju mladih igrača sa sjajnom skautskom službom.

Slavni dani ovog nogometnog kluba daleka su prošlost, no Alex Ferguson je bio doslovce revolucionarna pojava u nogometu. Prisjećanje na te slike o toj generaciji iz škotske provincije, još jednom vraća vjeru u sport, onaj iskonski u kojem novac nije sve. I dobro je da je tako, jer da je novac sve, svake godine bi se znao svaki prvak, svaki osvajač kupa, svatko tko ispada iz lige, svaki prvak Europe.

Zato su pravim pristalicama sporta i nogometa drage te Fergusonove suze s početka trenerske karijere. Ne, nije on bio tako mrtav hladan kad smo ga gledali na klupi Manchester Uniteda, baš nimalo. Zato je jednom dobro napisao britanski novinar – Ferguson je bio – sportaš s emocijama.

Inače, s te finalne utakmice Kupa kupova između Aberdeena i Reala 1980. godine, u britanskom sportskom novinarstvuostao je i slogan o najboljoj izmjeni stoljeća. Taj Hewit koji je u produžetku s 2-1 slomio madridski Real ušao je tri minute ranije umjesto Gordona Strachana. “Ferguson je znao da će Hewit zabiti”, pisali su otočki novinari, pripisujućitakoFergusonu legendardne karakteristike.

Priča se da je svo stanovništvo bilo pijano tjedan dana, a u autobusu u kojem se vozila momčad kako bi pozdravila građanstvo, bilo je stotinjak litara whiskeya za igrače.

O Fergusonu, vjerujemo znate mnogo, ali tek da vas podsjetimo – od 1986. neprestance je vodio Manchester United. Prije toga bio je na škotskoj klupi i na trijumfalnom mjestu menadžera Aberdeena. Prije toga, vodio je samo St. Mirren i drugoligaša East Stirlingshare. Kao igrač igrao je u Quenns Parku, St. Johnstoneu, Dunfermlineu, Falkirku i Ayr Unitedu.

Autobiografiju u kojoj nikoga nije štedio

S Manchester Unitedom je osvajao baš sve, iako u prvih sedam godina nije osvojio prvenstvo.A danas se smatra jednim od najboljih trenera svih vremena. Proslavio je klub i donio mu prvi naslov državnog prvaka nakon 26 godina.

Ferguson je bio menadžer s najduljim radnim stažem u Manchester Unitedu, pretekavši rekord Matta Busbyja 19. prosinca. Osvojio je mnoge nagrade i drži velik broj rekorda uključujući i nagradu menadžera godine (eng. Manager of the Year) u britanskoj nogometnoj povijesti. Još 2008. godine postao je treći britanski menadžer koji je osvojio Europski kup više puta. Dobio je počasnu titulu sir 2009. godine.

Nadalje, 8. svibnja najavio je odlazak u mirovinu. Tijekom 26 godine u klubu, osvojio je 38 naslova, uključujući 13 naslova Premier liga i dva puta kup prestižnog natjecanja UEFA Liga Prvaka.

No, to je sve poznato,apriča o Aberdeenu, tako lijepa, još uvijek je malo znana, a bez nje ne bi bilo ni ovakvog Fergusona u Manchester Unitedu.

Nakon trenerske karijere Alex Ferguson izdao je autobiografiju u kojoj nikoga nije štedio. Kritizirao je Davida Beckhama kojeg je uvijek, kako kaže, više interesirala slava od nogometa, spominjao je kako je Nemanja Vidić namjeravao otići u rat za Kosovo, ali mu je, čini se, omiljena osoba bio Wayne Rooney. Ferguson je napisao da je Rooney htio napustiti Manchester United jer je smatrao da klub nije dovoljno ambiciozan, a posebno ga je Rooney iznervirao kada mu je predložio da dovede Mesuta Ozila. “Rekao sam mu da je njegov posao da igra nogomet, da ga se to ne tiče i da ću ja voditi računa o momčadi”, pisao je Ferguson.

Inače, u knjizi Ferguson triput spominje Luku Modrića. U prvoj situaciji ga ističe kao rijetki primjer igrača u modernom nogometu koji nije padavičar ni glumac. Ni Giggs, ni Scholes nikada ne padaju, usporedio je. Ne skriva da ga je želio dovesti na Old Trafford, da su to od njega zahtijevali mnogi ljudi, ali “sa Spursima smo imali loša iskustva s Bugarom Dmitrom Berbatovim i nismo željeli nastaviti nositi taj teret”.

Komentari