Propast hetitske države

Nakon smrti velikog vladara Hattušilija moć hetitske države u 13. st. pr. Kr. počela je opadati. Hatušili je s Egiptom potpisao najstariji poznati mirovni ugovor u svijetu (oko 1260. pr. Kr.), napisao je nastariji poznatu autobiografiju, a supruzi je omogućio samostalno vođenje diplomacije. Njegova je vladavina donijela blagostanje.

Hatušilijev sin Tudhaiya IV. bio je usredotočen na religiju države, iz čega potječu brojni spisi o pravilnom održavanju vjerskih obreda, ali i svetišta s monumentalnim reljefima – najpoznatije je ono u Yazilikayi (tur. ispisana stijena) blizu Hattuše. U njegovo je vrijeme i sve do propasti države očito postojao jak utjecaj Hurita, što se ponajprije očituje u preuzimanju huritskih božanstava. Zabilježen je i prijateljski kontakt s državom Ahhiyawom na jugozapadu, što bi mogla biti Aheja, domovina jednog od grčkih plemena koje se spominje u Ilijadi. Tomu u prilog govore i nalazi mikenskih lončarskih predmeta u nekim hetitskim lukama. Tudhaiya je kao odgovor na asirska nadiranja svojim vazalnim kneževinama uveo embargo na trgovinu s Asirijom, što je prvi takav slučaj u zabilježenoj povijesti. Računao je, naime, da će bez priljeva kositra Asirci biti prisiljeni na ustupke. Nakon Tudhaiye su vladala još tri hetitska kralja o kojima je sačuvano vrlo malo podataka. Početkom 12. st. pr. Kr. njihova je država naglo propala, a u sačuvanim hetitskim izvorima nema traga o tome kako i zašto se to dogodilo. Iz egipatskih izvora znamo da su čitavu Malu Aziju pokorili Narodi s mora, val plemena koji se doselio iz Europe na prostor Bliskog istoka, rušeći pred sobom sve države, dok konačno nisu zaustavljeni na egipatskoj granici. Nakon svojevrsnog mračnog doba, na Bliskom istoku pojavili su se novi akteri koji su zamijenili stare – npr. Frigijci i Filistejci.

Ostatci hetitske države preživjeli su još neko vrijeme u obliku petnaestak gradova-država na jugu Anatolije i u Siriji. Najpoznatiji od njih bili su Karkemiš, Tabal i Khilakku (Kilikija). Ti posljednji izdanci opstali su do 8. st. pr. Kr., kada su ih zauzeli Asirci. Hetiti tada nestaju kao narod.

Ako sagledamo dostignuća Hetita u cjelini, moramo priznati da je njihov utjecaj na kasniju povijest relativno malen. Ipak, izgradili su državnu upravu i pravni sustav koji je bio dosta stabilan u usporedbi s drugim civilizacijama starog Istoka. Usto su imali vrlo uspješnu vojsku koja se nije upuštala u krvoločne ekscese poput onih iz mnogih semitskih naroda i razvijen sustav diplomacije. Usprkos važnosti koju su pridavali religiji i velikom broju hramova, hetitska je kultura bila više praktična i utilitarna te nije iznjedrila monumentalne građevine ili vrhunske rukotvorine poput onih iz starog Egipta, Krete ili Babilonije. Njihov najpoznatiji zanat bila je obrada željeza koje je imalo vrlo praktičnu primjenu. Neki su stoga praktične Hetite nazivali Rimljanima Staroga Istoka.

Piše: Boris Blažina


Komentari