U nedostatku drevnih fosila koje će otkopati, proučiti te o njima napisati disertaciju ili dvije, paleontolozi katkad zapadaju u čudna stanja. To se, pretpostavljamo, dogodilo i stručnjaku za tiranosaure Thomasu Holtzu, profesoru sa Sveučilišta u Marylandu. U podužem znanstvenom članku, pozabavio se gorućim pitanjem: što bi se dogodilo čovjeku da ga napadne Tyrannosaurus rex, najveći mesožderni dinosaur koji je ikad kročio našim planetom. Desetak tona težak predator živio je prije više od osamdeset milijuna godina, u razdoblju krede, pa nam baš nije jasno kako bismo mogli završiti u njegovom ždrijelu ali, rasprave radi, pretpostavimo da je netko klonirao prapovijesnu neman ili izumio vremeplov pomoću kojeg bismo mogli “skoknuti” u njeno vrijeme kako bismo joj postali večerom. Šalu na stranu, evo što je Holtz otkrio! Dobri stari “T-Rex”, koji je zahvaljujući holivudskim filmovima stekao celebrity status među dinosaurima, prema njegovim riječima je napadao s nikad prije i nikad kasnije dosegnutom efikasnošću. “Ako bi vas počeo loviti, posve je izvjesno da bi vas i ulovio”, otkriva toplu vodu znanstvenik. “Unatoč svojim dimenzijama, bio je znatno brži od bilo kojeg čovjeka, za što su zaslužne vitke, mišićave noge i stopala koja su podnosila svaku vrstu tla. Ruke su mu, s druge strane, bile zdepaste, gotovo beskorisne, pa nije vjerojatno da bi vas njima uspio zgrabiti. Na vašu žalost, učinio bi to zubima: sagnuo bi se i stisnuo vas svojom čvrstom čeljusti, triput snažnije nego što je to u stanju učiniti ijedna druga životinja. Osjećaj bi bio puno bolniji nego da vas dohvati morski pas. Morski psi, naime, imaju zube slične nožu za odreske, iznimno oštre, pa plijen ubijaju u sekundi. Zubi tiranosaura su druga priča – čvrsti, debeli i gusto postavljeni, polako bi vam se usijecali u kožu dok se pod njima ne biste raspršili. Bili biste probušeni i zgnječeni s obje strane njegove čeljusti. Zubi bi zdrobili vaše kosti do praha, te biste umrli od šoka”, opisuje Holtz, ne štedeći na sadističkim detaljima. Osjećamo da nam je život znatno obogaćen ovom korisnom spoznajom!
Piše: Lucija Kapural