Oko 1200. godije prije Krista, borbeno pleme Dorana zauzelo je najplodnije doline Grčke, usput porobljujući dotadašnje stanovnike, Ahejce i Jonjane. Stigavši na Peloponez, odlučiše ondje stvoriti svoju državu, čijim je gradskim središtem postao Lakademon, poznatiji kao Sparta.
Spartanci odnosno Lakademonjani u povijesti su zapamćeni u prvom redu po strogome ratničkom odgoju mladeži i jednostavnu, asketskom životu, pa pridjev “spartanski” i danas koristimo u tom smislu. Evo kako je izgledao spartanski odgoj!
Do sedme godine, djeca su se odgajala u obiteljima, a potom je njihovo oblikovanje preuzimala država. Do osamnaeste godine, dječaci su boravili u državnim zavodima, organiziranim poput vojničkih logora. Od njih se zahtijevala apsolutna poslušnost – i najmanji prekršaji strogo se kažnjavali. Napornim tjelesnim vježbanjem i bojnim igrama – u “Adamovom kostimu” – stjecala se tjelesna snaga, ratničko umijeće i lukavstvo. Do tridesetog rođendana, obavljali su ratničku službu.
U ovoj vojničkoj državi, status punopravnih građana – spartijata – imali su vojnici, lovci i zemljoposjednici. Podređeni perijeci bavili su se obrtom i trgovinom, dok su oni obespravljeni, heloti, bili državni robovi, zaduženi za obrađivanje zemlje vladajućem sloju.
Kastinska podjela društva utjecala je na sve sfere života. Kako su trgovina, obrt i poljodjelstvo bili rezervirani za “niže građane”, spartijati su razvili duboki prezir prema svakom radu. Vladajući krugovi, koji su svoje stanovništvo držali u izolaciji od ostatka svijeta te strogo nadzirali strance u državi, vjerovali su kako samo rob treba raditi kako bi se prehranio.
Osim rada, prezira vrijednom i slobodna čovjeka nedostojnom sferom smatrali su umjetnost. Jedina grana umjetnosti koju su cijenili bila je glazba, i to iz pragmatičnih razloga. Shvatili su, naime, da glazba pomaže pravilnom pokretu vojnika i hrabri ih u bitkama, pa su spartanski glazbenici s vremenom počeli uživati ugled sličan onome istaknutih ratnika.
Piše: Lucija Kapural
