Megalodon, drevni morski pas, bio je najveći i najmoćniji grabežljivac koji je ikad plivao u oceanu. Dugačak nevjerojatnih dvadeset pet metara (dvostruko od gospodara kopna Tyrannosaurusa Rexa!), težak do pedeset pet tona, s dvadeset centimetara dugačkim trokutastim zubima oštrim poput britve, savršenim za komadanje plijena (naziv “megalodon” doslovce znači “veliki zub”), bio je na vrhuncu hranidbenog lanca prapovijesnih mora. Ilustracije radi, napomenut ćemo da je današnja velika bijela morska psina, strah i trepet oceana, dugačka otprilike koliko i – penis megalodona! Ova golema riba morala je jesti tonu hrane dnevno – doslovno. Plijen su joj bili veliki morski sisavci, poput kitova, no povremeno se sladila i životinjama skromnijih dimenzija – dupinima, tuljanima ili manjim morskim psima. Kad bi megalodon napao, smrt nije nastupala brzo: žrtvi bi prvo pojeo peraje i rep, da ne može pobjeći. Premda nije imao prirodnih neprijatelja – a kako i bi – ovaj morski pas izumro je prije više od dva i pol milijuna godina, na kraju pliocenske epohe. Među paleontolozima se već desetljećima vode žustre rasprave koje pokušavaju pronaći odgovor na pitanje zašto je do toga došlo. Prema novijoj hipotezi, za izumiranje ovih gigantskih predatora zaslužno je hlađenje morskih voda. Naime, prije otprilike tri milijuna godina, srednjeamerički morski put – koji je povezivao Atlantski i Pacifički ocean – se zatvorio, a oceani su se drastično ohladili. Neki istraživači vjeruju da se megalodon nije uspio prilagoditi hladnijim morima, u koja se preselio njegov plijen.
Piše: Lucija Kapural
