Zašto su kromanjonci pokapali mrtve u fetalnom položaju?

Mnogi povjesničari vjeruju da je ljudska civilizacija rođena kad je zaživio kult mrtvih. Čovjek iz Neandertala po svoj je prilici bio prvi koji je pokapao mrtve, možda s ciljem da ih zaštiti od napada divljih zvijeri i utjecaja atmosferskih čimbenika. Arheološki nalazi pokazuju da su se tijela zakapala u najdublji dio špilje, kao da se htjelo pokazati želju da ih se zaštiti, a u same grobove polagano je oruđe od kamena i životinjski rogovi, kako bi se put u zagrobni život učinio lakšim. Tragovi cvjetne peludi pokazuju da je običaj donošenja cvijeća na grob u paleolitiku bio raširen, a u ljudi iz Cro-Magnona, koji su živjeli 60.000 godina poslije neandertalaca, pokapanje mrtvih definitivno je poprimilo sveti, obredni karakter – pronađene su, primjerice, kosti žene obojane oker bojom, s tijelom zaštićenim dvjema plećkama mamuta. Predmeti otkriveni u grobnicama, poput ogrlica od školjaka i vučjih zubi, s jedne strane upućuju na želju da se mrtvima iskaže poštovanje, a s druge na pokušaj da se umilostive božanstva koja su ih trebala prihvatiti na onome svijetu. Drugim riječima, kult mrtvih predstavlja izraz rađanja vjerovanja u zagrobni život, a prva božanstva koja su bila predmetom kulta vezana su za prirodu i njene zagonetne pojave. Zanimljivo, kromanjonci su mrtve gotovo uvijek pokapali u fetalnom položaju, čime se, spekuliraju neki stručnjaci, htjelo naglasiti neku vrstu kontinuiteta između trenutka rađanja i trenutka smrti.

Piše: Lucija Kapural

Komentari