Pod pojmom kraton, koji se često rabi u podrazdiobi kambrijskih štitova, podrazumijeva se razmjerno stabilna unutrašnjost kontinentalnih ploča. Sjevernoatlantski kraton, koji se kretao od Škotske do Sjeverne Amerike, razbio se prije više od 150 milijuna godina, a kanadski geolozi nedavno su otkrili da je taj drevni kontinent bio za čak deset posto veći nego što je struka pretpostavljala. Do uzbudljive spoznaje istraživači sa Sveučilišta Britanska Kolumbija došli su proučavajući dijamante s otoka Baffina, kad su identificirali novi dio drevnog fragmenta zemljine kore. Shvatili su, naime, da analizirani uzorci imaju “mineralni potpis” prikazan u drugim dijelovima tog kratona, velikom bloku zemljine kore koji formira jezgru kontinenta. Voditeljica istraživanja Maya Kopylova objasnila je da je mineralni sastav drugih dijelova Sjevernoatlantskog kratona toliko jedinstven da nema mjesta za pogrešku te da su susjedni kratoni pokazali različite mineralogije. Otkriće svoga tima s ushićenjem je nazvala “pronalaskom nestalog djela slagalice”. Dok su prethodne procjene veličine i lokacija zemaljskih ploča bile temeljene na relativno plitkim uzorcima, uzetim do deset kilometara ispod zemlje, ova studija je ispitivala stijene izvađene iz dubine od dvije stotine kilometara.
Piše: Lucija Kapural
