Zagonetni prastanovnici Hokkaida: Žrtve lijevanice i držači brkova

Ime naroda Ainu, bjelačkih prastanovnika Japana čiji potomci i danas žive na sjeveru zemlje, prvi se put spominje u osmom stoljeću. Već godinama, ovi neobični ljudi plijene pozornost antropologa. Stoljetnim ratovima s Japancima, potisnuti su na otoke Sahalin, Hokkaido i dio Kurila, gdje i danas žive vrlo slično kao njihovi preci iz ledenog doba. Premda ima i onih koji su gnijezdo svili u modernim kućama, u debeloj su manjini: Ainu u pravilu stanuju u brvnarama na stupovima a, umjesto u urede, svakodnevno odlaze u šumu, prehranjujući se lovom, ribolovom i skupljanjem plodova. Uz to su vješti rezbari u drvu i kostima, te tkalci, napose odjeće od lika. Njihovo iznimno dekorativno umijeće do izražaja najviše dolazi na plaštevima sa širokim rukavima, sličnim kimonu, ali i na koricama  tradicionalnih mačeva. Jezično su se više-manje asimilirali s Japancima, a drevnim ajnujskim jezikom, čija je genetska pripadnost neutvrđena, još govori nekoliko stotina stanovnika Hokkaida. Pismenu tradiciju ne poznaju: epske pjesme sačuvane su usmenom predajom. Božanstvima svojih predaka i danas prinose darove, a kult pokojnika, čija je glavna značajka sahranjivanje pokojnika na otvorenom, po mogućnosti na povišenom odru, još je vrlo snažan. U njihovu panteonu, posebno mjesto pripada božici Aioinau. Štuju je tzv. žrtvom lijevanicom, na način da umoče žrtvene štapiće u piće te njima razbacaju nekoliko kapi Velikoj stvoriteljici. Onaj tko prinosi žrtvu potom ispija piće, pridržavajući brkove specijalnim drvenim štapićem. Smatra se, naime, da onaj tko dopusti da mu brkovi dotaknu piće ne iskazuje primjereno poštovanje bogovima, zbog čega su ovi osebujni držači brkova neizostavan rekvizit svih ozbiljnijih gozbi i žrtvovanja.

Piše: Lucija Kapural

Komentari