U razdoblju karbona, vilinski konjici bili su dugački gotovo jedan metar!

Tijekom karbona, razdoblja paleozoika koje je započelo prije približno 354 milijuna godna te trajalo oko 64 milijuna godina, među biljkama su dominirale goleme papratnjače i primitivne golosjemenjače, u moru su se raširile vapnenačke alge, foraminifere, koralji, briozoi, brahiopodi, puževi, školjkaši i glavonošci, a ulogu od presudna ekološkog značaja dobili su kukci. Potonji su nastanjivali područja nepreglednih močvara, na čijem su dnu nastale bogate naslage ugljena. Potkraj razdoblja, pojavili su se člankonošci s krilcima, kao što je Meganeura. Za razliku od svojih potomaka, današnjih vilinskih konjica odnosno vretenaca, bili su golemi: raspon krila im je dosezao do jednog metra! Tijelo prvih vretenaca bilo je podijeljeno na tri dijela, poput onoga u današnjih kukaca. Glava je bila zaštićena nekom vrstom ovojnice, a imala je donju i gornju čeljust te dugačka ticala. Na grudnom košu rasle su noge: po jedan par na svakom čnanku. Opnasta prozirna krila, smještena na drugom i trećem članku, bila su otvorena i kad životinja nije letjela, a na njima su se vidjele sitne žilice. Ovi drevni člankonošci bili su sjajni letači: u letu su lovili druge kukce, koje bi mrvili snažnim usnim organima. Zanimljivo, grabežljivci nisu bile samo odrasle jedinke, nego i – ličinke!

Piše: Lucija Kapural

Komentari