Sveta Gora, Atos, autonomna je monaška republika na istočnom dijelu grčkog poluotoka Halkidike, nazvana po istoimenoj planini. Poznato i kao Ajon Oros, ovo je mjesto na koje – uz samo nekoliko izuzetaka – ženska noga nije stupila duže od tisuću godina. Na Svetoj gori, naime, žive jedino monasi, njih dvije tisuće, što je čini najvećim područjem svijeta zatvorenim za pripadnice nježnijeg spola, pa čak i – ženke domaćih životinja! Kako bi se osigurao celibat, dame se obali ne smiju približiti na manje od 500 metara. Arheolozi su stoga bili nemalo iznenađeni kad su u jednom od tamošnjih pravoslavnih manastira, Pantokratoru iz 14. stoljeća, pronašli kosti za koje vjeruju da su pripadale – ženi! Analiza posmrtnih ostataka u najvećem laboratoriju u Ateni je u tijeku, a na pretpostavku da se radi o onima ženskim znanstvenike je uputila činjenica da su kosti, pronađene ispod samostanskoga kamenog poda, znatno manje i krhkije od onih u odrasla muškarca. “Pronašli smo kosti pet muškaraca te, uvjereni smo, jedne žene. DNK testiranje uskoro bi nam trebalo pokazati jesmo li ispravno pretpostavili kojeg su spola bili pokojnici”, ispričala je antropologinja Laura Wynn-Antikas. Kako su, dovraga, ženske kosti završile u muškom samostanu? “Ako je tajanstvena osoba žensko, ne mora značiti da je na poluotoku i živjela”, objašnjava znanstvenica. “Tijekom godina, neke su se žene uspjele ušuljati u samostan, preodjevene u muškarce, želeći istražiti kako monasi žive. Možda je tako postupila i ona čije smo kosti pronašli”. Jedno od mogućih objašnjenja neobičnog nalaza je i da su, u vrijeme gusarsog haračenja po Egejskom moru, monasi privremeno bili otvorili vrata samostana ženama, koje su ovdje našle utočište.
Piše: Lucija Kapural
