Pronalazimo ih na golom kamenu, ali i vlažnim deblima kišnih šuma. Mogu živjeti na kostima životinja, pustinjskom pijesku, pa čak i – hrđavom metalu! Govorimo o lišajevima, uistinu jedinstvenim stanovnicima našeg planeta. Budući da se uspješno šire i na područjima koja su nezamisliva za život većini organizama, postepeno pripremajući tlo za naseljavanje drugih biljaka, biolozi o njima pričaju kao o pionirima evolucije. Čemu duguju svoju nevjerojatnu prilagodljivost? Prije svega, činjenici da su praktički sami sebi dovoljni za život! Valja znati da je riječ o simbiontskim organizmima, koje tvore gljive i alge. Egzistiraju u mutualističkom suživotu, što znači da oba sudionika od njega imaju korist. Alge ovoj “zadruzi” osiguravaju hranu, koju proizvode procesom fotosinteze, dok gljiva algi pruža mehaničku zaštitu i vodu. Lišajevi koji rastu na kamenu proizvode kiseline koje razaraju podlogu, što im omogućuje da koriste oslobođene minerale i pripremaju “teren” za dolazak drugih biljnih vrsta. Zbog njihove krhke strukture, fosili lišajeva su rijetkost, pa su time dragocjeniji znanstvenicima. Prije nekoliko godina, u Škotskoj su pronađeni fosili lišajeva iz razdoblja ranog devona, stari otprilike 400 milijuna godina. Nedavno su pak, na jugu Kine, otkriveni fosilni ostaci ovih organizama čija se starost procjenjuje na oko 600 milijuna godina. Ako se pokaže da je datiranje ispravno, to bi značilo da su alge i gljive ulazile u simbiozu puno prije nego su biljke evoluirale na kopnu.
Piše: Lucija Kapural
