Upotreba različitih supstanci s namjerom postizanja izmijenjenih stanja svijesti ima svoju dugu povijest. Najstariji nalaz upotrebe opijuma datira se u 14. stoljeće prije Krista i potječe iz Izraela.
Opijum kao popudbina
Godine 2012. na području Tel Yehuda nedaleko Tel Aviva nađena je grobna jama s ostacima kostiju muškarca starog između 40 i 50 godina. Uz njegove ostatke nađene su brojne posude različite tipologije, a koje su korištene u ritualne svrhe. Pet godina kasnije utvrđeno je da se opijum nalazio u osam od ukupno dvadeset i dvije posude koje su bile položene u grob, ali su rezultati istraživanja tek nedavno objavljeni. Ove su posude vjerojatno bile neka vrst popudbine koju je osoba trebala ponijeti na drugi svijet. Nađeni opijum potječe iz opijumskog maka. Ova atraktivna i lako prepoznatljiva biljka sadrži u sebi 40-ak alkaloida, a među njima je najznačajniji morfij.
Koristili ga i sumeranski svećenici
Iako je ovo najstariji materijalni pokazatelj upotrebe opijuma, on se vjerojatno koristio i znatno ranije. Prema časopisu “Nature” ova je biljka vjerojatno uzgajana još sredinom 6-og tisućljeća na području Sredozemlja od strane neolitičkih društava. No, pisana svjedočanstva njegove upotrebe datiraju se u brončano doba u vrijeme starih Sumerana. Pisani zapisi nađeni su na glinenim pločicama pisanim klinastim pismom iz Nippura, pokazuju da su sumeranski svećenici koristili ovu drogu za postizanje viših stanja svijesti. Oni su opijum nazivali “Gil” ili sreća, a taj su naziv koristile i druge kulture. Prema pisanoj građi znamo da su opijum koristili i Asirci. Upotrebljavali su ga i Egipćani, ali tu je evidentno da su ga rabili ne samo zbog njegova halucinogenog djelovanja već i kao sredstvo za ublažavanje bolova.
Kako se širila upotreba opijuma?
U ta davna vremena opijum se konzumirao zagrijavanjem i udisanjem ili se pak u najgrubljem obliku žvakala sama biljka. Nakon što su Perzijanci osvojili područje Mezopotamije u 6. stoljeću prije Krista preuzeli su ovu biljku i ubrzo se njezina upotreba proširila drugim područjima. Ona je nakon toga prenesena u Malu Aziju odatle dalje u Grčku, i kasnije Rim. Znanstvenici smatraju da sve ovo ide u prilog uspostave trgovine opijumom u kojoj su za njegovo skladištenje i transport korištene različite posude. Pretpostavlja se da je ovaj opijum nađen u grobnim posudama u Izraelu trebao pomoći pokojniku pri prelasku u novi život, a vrlo je moguće da ga je konzumirala i tugujuća rodbina u procesu opraštanja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
