Tijekom renovacije drevne katedrale u belgijskom gradu Ghentu, radnici su se nemalo šokirali otkopavši zid sazdan od ljudskih ostataka. Arheolozi, koji su smjesta pozvani, detaljno su proučili sablasnu građevinu od bedrenih kostiju, goljenica i smrvljenih lubanja. “Ukupno smo pronašli devet ovakvih zdanja. Pretpostavljamo da su nastala prilikom raščišćavanja prenatrpana crkvenog groblja. Bio je to praktičan način da se dobije prostor za ukop novih tijela”, spekulira arheolog Janiek De Gryse, voditelj iskopavanja. “Naime, kad se kršćanska groblja preuređuju, kosti se ne mogu jednostavno baciti. Oni koji vjeruju u uskrsnuće tijela moraju se prema njima odnositi s poštovanjem”. Radiokarbonska analiza pokazala je da ljudski ostaci datiraju iz petnaestog stoljeća no, proučavanjem povijesnih arhiva, znanstvenici su zaključili da je sam zid podignut koncem osamnaestog stoljeća – preciznije, 1784. godine – kad je crkveno groblje bilo prerovano. “Osuarij ovog tipa nikad ranije nije pronađen u Belgiji”, kaže De Gryse. “Njegovi graditelji su, pretpostavljamo, bili u žurbi: nisu se potrudili prikupiti malene, krhke kosti, poput rebara ili kostiju šake, već su zidali s onima najvećima. Postoji još jedan kuriozitet: nismo pronašli niti jednu dječju kost. To je neobično ako znamo da je u ono vrijeme smrtnost mladih bila golema. Dva su moguća objašnjenja: ili su dječje kosti, zbog svoje krhkosti, namjerno izostavljene kao građevinski materijal, ili je razlog religijske prirode”.
Piše: Lucija Kapural
