U grobovima iz brončanog doba, arheolozi su diljem svijeta pronalazili dragocjene artefakte: brončano oruđe, oružje i nakit nevjerojatne izrade i ljepote. Žene su u pravilu pokapane s keramikom, iglama i ukrasma, dok su pripadnici jačeg spola na vječni počinak odlazili okruženi oruđem te strelicama, bodežima, kopljem i ostalim oružjem. Posebno su zanimljive drevne rake koje su zadnjih godina otkopane na podružju Kazahstana. U mnogim od njih su, uz ljudska trupla, pronađena ona životinjska. U pravilu, radilo se o posmrtnim ostacima konja. Stručnjaci pretpostavljaju da su te plemenite životinje ritualno žrtvovane zbog zagrobnih beneficija pokojnika. Elitni ratnici ponekad su pokapani i s više konja, nerijetko postavljenih tako da izgleda kao da vuku bojna kola i u zagrobnom životu. Ove životinje bile su pokazatelj vojne snage i prestiža. Što se tiče pokapanja samih mrtvaca, razlikuju se tri etape. U najstarijoj fazi, u zemlju se polažu u zgrčenom položaju, u srednjoj fazi pod zemljanim ili kamenim tumulima, dok se tek potkraj razdoblja spaljuju, a pepeo polaže u žare. Brončano doba u Hrvatskoj započinje u posljednjim stoljećima trećeg tisućljeća i traje do osmog stoljeća prije Krista. U rano brončano doba, uz tok rijeke Cetine razvila se kultura poznata po brojnim kamenim grobnim humcima, dok je kasno brončano doba u kontinentalnoj Hrvatskoj obilježila tzv. kultura polja sa žarama.
Piše: Lucija Kapural
