Prije tri milijuna godina, maleni miš crvenkaste dlake i bijelog trbuha bezbrižno je trčkarao po poljima i livadama područja koje danas nosi ime Willershausen. U ovome pitoresknom selu u Njemačkoj, znanstvenici su, naime, otkrili nevjerojatno dobro očuvane fosilne ostatke ovoga prapovijesnoga glodavca, dalekog rođaka današnjega poljskog miša, a njegova starost utvrđena je radiokarbonskom metodom. To, međutim, nije ono po čemu je ovo istraživanje revolucionarno. Zahvaljujući sofisticiranoj novoj tehnologiji, znanstvenici su prvi put uspjeli detektirati tragove pigmenta u fosilu ove starosti. Crvenog pigmenta, da budemo precizniji. “Očuvan je kompletan kostur životinjice, kao i glava, rep te veći dio mekanog tkiva njezina tijela”, ispričao je voditelj istraživanja Uwe Bergmann, stručnjak za spektroskopiju X-zraka. “Osim toga, uspjeli smo se domoći izvornih biokemijskih informacija, što je bilo divno iznenađenje!”. Odrediti pigmente kod davno izumrlih vrsta nije jednostavno. Prije desetak godina, izoliran je crni pigment, sličan onome u perju vrane, no s crvenim pigmentom – znatno nestabilnijim pri prolasku vremena – znanstvenici nisu imali sreće… Sve do sada! “Kod sisavaca postoje dva tipa melanina: smećkasto-crni, eumelanin, te crvenkasti, feomelanin. Kod našeg slatkog mišića pronašli smo ovaj potonji, što nikome ranije nije pošlo za rukom!”, s ponosom priča Bergmann, dodajući kako bi nova tehnologija, čija je važna komponenta upravo snimanje X-zrakama, zauvijek mogla promijeniti način na koji proučavamo fosile. Uz Bergmanna, u istraživanju su sudjelovali vodeći paleontolozi, biolozi i geokemičari. “Vrlo je uzbudljivo biti dijelom takva taznolikog tima. Svatko od njih je, iz svoga ugla, doprinio važnom pomaku u znanosti!”
Piše: Lucija Kapural
