Izraelska uprava za starine u priopćenju za medije obavijestila je zainteresiranu javnost o nalazu zlatnog prstena s ljubičastim poludragim kamenom, koji je mogao služiti i za “prevenciju mamurluka”. Otkriveni prsten ukrašen ametistom, nađen je u malom antičkom gradu Yavneu u središnjem Izraelu.
Onaj koji nije pijan
Riječ ametist dolazi od grčke riječi amethystos, što znači “onaj koji nije pijan”, Vjerujemo da bi sada Gus Portokalos, otac Toule Portokalos, iz popularnog filmskog hita Moje grčko vjenčanje, bio presretan jer je ovako pronađena još jedna riječ koja potkrepljuju njegovu teoriju da su “sve riječi potekle iz grčkog”. Ametist je u starom vijeku i zapravo sve do 19. st., kada su u Brazilu otkrivena velika nalazišta ovog dragocjenog kamena, baš poput smaragda i rubina imao veliku vrijednost. Nakon ovoga ametist gubi na vrijednosti i postaje lako dopustan i jeftin.
Tko je bio vlasnik ili vlasnica prstena?
Na mjestu nalaska prstena nalazilo se veliko postrojenje za proizvodnju vina u bizantsko doba. Prsten se prema mjestu nalaza datira u 7. st., premda postoji mogućnost da je i iz 3. st. Ovakvo je prstenje bilo iznimno popularno u rimsko doba pa nije nemoguće da je prsten poremećenim kontekstom nalaza zalutao u mlađe slojeve. Prsten ovakvog tipa, dakle visoke vrijednosti, mogla je nositi osoba visokog statusa, najvjerojatnije muška, ali mogao je on krasiti i žensku ruku. Postoji i verzija da je ovaj prsten trebao spriječiti mamurluk, a što bi odgovaralo kontekstu samog nalaza, a to je lokacija smještena na samo 150 m udaljenosti od skladišta s amforama, u kojima se čuvalo vino. Ovdje se proizvodilo bijelo vino, nazvano „vino iz Gaze“. Neovisno o vlasniku prstena je li to bio netko od pozicioniranih ljudi u sklopu ovog proizvodnog pogona ili samo posjetitelj koji je došao isprobati ovo vino, moguće je da je prsten trebao spriječiti neugodne posljedice konzumiranja prevelikih količina alkohola.
Prema do sada istraženom području ovdje se, sudeći prema površini nalaza i nađenim ostacima proizvodilo dva milijuna litara vina godišnje. Bilo je to visoko kvalitetno vino, koje nije bilo namijenjeno svim trbusima podjednako.
Piše: Sonja Kirchhoffer
