Tajanstveni megaliti: Čemu su služila ova impresivna kamena zdanja?

Pojam “megalitička arhitektura” koristi se za opisivanje niza prapovijesnih kamenih spomenika golemih dimenzija, rasprostranjenih na širokom području od od zapadne Europe do sjeverne Afrike, odnosno od Bliskoga istoka do Japana. Ovaj način gradnje prvi se put pojavljuje još u neolitiku, no većina građevina od neobrađenih kamenih blokova pripada starijemu brončanom dobu. Prema drevnoj predaji, druidski svećenici su u njima su vršili tajanstvene magijske obrede; prema stručnjacima za prapovijest, najčešće se radilo se grobnim spomenicima. Megalitske građevine podizane su u obliku dolmena ili menhira. Dolmene je činilo nekoliko kamenih obeliska te kamena ploča postavljena kao krovna konstrukcija. Najpoznatiji dolmen jest, dakako, Stonehenge na jugu Engleske, izgrađen između 2000. i 1400. godine prije Krista. Sama svrha toga velebnog zdanja nije poznata, no pretpostavlja se da je imalo kultnu ulogu. Moguće je da su ljudi pomoću sličnih struktura predviđali astronomske pojave, uključujući zimski i ljetni solsticij te pomrčine Sunca i Mjeseca. Menhiri su pak jednostavno postavljeni kameni obelisci, koji tvore kružnu ili polukružnu strukturu. Služili su za razne obredne svečanosti, a možda i kao zvjezdarnice. Najpoznatiji kompleks menhira nalazi se kod Carnaca u Francuskoj, s gotovo tri tisuće ovih kamenih blokova. U megalitičko graditeljstvo ubrajaju se i spomenici sredozemnoga kruga, pretežno kultni i obrambeni objekti izgrađeni od kamenih blokova u tehnici suhozida (nuraghi na Sardiniji, kultni objekti na Malti, kiklopske građevine u Grčkoj te ilirske gradine u Hrvatskoj i Albaniji).

Piše: Lucija Kapural

Komentari