Sveti grad Inka namjerno je podignut u sjecištu tektonskih rasjeda

Na visini od 2400 metara u Andama, na uskome sedlu između dvaju oštrih planinskih vrhova, ugnijezdio se tajanstveni Maccu Pichu (u prijevodu “Sveti vrhovi”). Kojih sedamdesetak kilometara od peruanskoga grada Cusca, nekadašnju svetu prijestolnicu Inka i njihovo posljednje uporište u borbi protiv Španjolaca 1911. je otkrio arheolog Hiram Bingham, a jedno od rijetkih u potpunosti sačuvanih pretkolumbovskih naselja od tada je neiscrpno vrelo dragocjenih spoznaja za znanstvenike. Jedno od pitanja oko kojih su se godinama lomila koplja jest sljedeće – zašto je kompleksna mreža od dvije stotine pojedinačnih struktura podignuta na iznimno nepristupačnome mjestu i kako je uspjela odoljeti “zubu vremena”? Na nedavnom sastanku Američkoga geološkog društva u Arizoni, stručnjaci su iznijeli tezu da odgovor leži pod zemljom. “Machu Picchu nije slučajno podignut tamo gdje jest – namjerno je sagrađen u sjecištu tektonskih rasjeda”, objasnio je Rualdo Menegat, geolog s brazilskoga Federalnog sveučilišta. “Bilo bi nemoguće izgraditi takvo što u visokim planinama da podloga nije bila slomljena”. Menegat i kolege su do tog uvida došli kombinacijom mjerenja na terenu i analize satelitskih snimki. Valja znati da je Peru seizmički iznimno aktivna regija, a upravo gradnja na visokim topografskim razinama, strateški sigurnima protiv geoloških opasnosti, gradovima poput Maccu Picchua omogućila je trajnost. Kamene zidine bez vapna izgrađene su na način da je između njih nemoguće provući čak i predmet debljine kreditne kartice. To je vjerojatno spasilo ovaj andski biser od uništenja u više navrata. Kad se dogode potresi, kamenje ovog grada “pleše” i pada na sofisticirano dizajnirana mjesta. Po završetku potresa, vraća se na svoje mjesto, što je stoljećima čuvalo zgrade od urušavanja. Bilo je i drugih prednosti izgradnje na tektonski aktivnom području. Rasjedi kroz koje se kanalizira kišnica pomagali su u isušivanju grada nakon intenzivnih kišnih oluja. Nadalje, visoki položaj grada izolirao ga je od klizišta i lavina.

Piše: Lucija Kapural

Komentari