Paleontolozi, znanstvenici koji proučavaju biljne i životinjske organizme iz geološke prošlosti, u potrazi za fosilnim ostacima često kopaju na teško pristupačnim ili neobičnim mjestima. Jedno od potonjih su tzv. asfaltna jezera, poznata i kao katranske jame. Nastaju kad podzemni bitumen, smola koja se sastoji od raspadnutih organskih tvari, izranja na površinu i stvara veliko područje prirodnog asfalta. Zašto se ovo događa? Objašnjenje je jednostavno: lakši dijelovi materijala isparavaju dolaskom na površinu te tako ostane samo gusti asfalt. Asfaltna jezera, poput onih u La Brei (Los Angeles), Carpinteriji (Santa Barbara) i McKittricku (okrug Kern u južnoj Kaliforniji), imaju golemi paleontološki značaj. Naime, životinje vrlo teško mogu pobjeći iz asfalta u koji upadnu – umru od gladi, iscrpljenosti ili izloženosti sunčevoj svjetlosti, pa su ovakva mjesta idealne destinacije za otkopavanje prapovijesnih kostiju. Zanimljivo, u asfaltnim jamama otkriven je i niz živih organizama. U pravilu, riječ je o bakterijama koje su uspjele opstati i razvijati se u sredini s malo vode i gotovo bez kisika. Znanstvenici su za njima počeli tragati kad su primijetili da iz asfaltnih jezera izlaze mjehurići metana. Od ostalih mikroorganizama koji uspijevaju preživjeti u ovakvim uvjetima valja spomenuti vrstu Helaeomyia petrolei. Riječ je o tzv. petrolejskoj mušici, koja veći dio života kao ličinka provodi u asfaltnim jezerima.
Piše: Lucija Kapural
