Rezultati jednog nedavno provedenog istraživanja pokazuju da se može umrijeti i od previše ljubavi i zaštitničkog ponašanja. Danas se zna da je stopa smrtnosti dojenčadi i u visokih društvenih slojeva ranomodernog doba bila visoka, no ovo istraživanje daje i jednu od sugestija zašto je tome bilo tako. Tim njemačkih znanstvenika s Klinike Bogenhausen u Münchenu analizirao je prirodno mumificirane ostatke djeteta iz 17. stoljeća. Riječ je o tijelu dojenčeta iz obiteljske grobnice stare austrijske grofovske obitelji Starhemberg. Kripta u kojoj je nađeno dječje tijelo bila je namijenjena ukopu prvorođenih sinova i ujedno nasljednika obiteljske titule, kao i njihovih žena. Tijekom istraživanja ovog malenog tijela znanstvenici su koristili kompjuteriziranu tomografiju (CT), arhivsku i arheološku građu, kao i radiokarbonsko datiranje.
Tko je mumificirani dječak u neoznačenom sanduku?
Zanimljivo je da je dječje tijelo jedino u grobnici bilo u neoznačenom i drvenom sanduku dok su sva druga bila identificirana i smještena u skupocjene metalne sanduke. Zahvaljujući arhivskoj građi dijete je identificirano kao Reichard Wilhelm von Starhemberg koji je rođen 1625. , a umro 1626. godine. Radiokarbonska analiza je samo potvrdila da je dijete umrlo nekako u tom vremenskom rasponu. U obiteljskom arhivu stoji da je pokopan kraj svog djeda i imenjaka, a kako je riječ o jednom dječjem tijelu u cijeloj kripti nije bilo puno problema u njegovoj identifikaciji. Smatra se prema CT snimanju dužine kostiju i rastu zuba da je dijete umrlo u dobi između 10 i 18 mjeseci. Istraživanje je pokazalo da je mali Reichard umrlo od nedostatka vitamina D, drugim riječima zbog neizlaganja sunčevoj svjetlosti. To je dovelo i do komplikacije u upali pluća koju je imao, pa je primaran razlog smrti ekstreman nedostatak spomenutog vitamina. Mi u tijelo unosimo hranom samo 10 posto potrebnog vitamina D dok ostatak u organizam unosimo putem sunčevih zraka. To znači da dijete nije uopće iznošeno van doma u kojem je živjelo.
Dobro uhranjeno dijete s jasnim znakovima rahitisa
Provedena analiza pokazala je jasne znakove rahitisa čiji su tragovi bili vidljivi na rebrima. Ovo stanje prepoznatljivo je po koštanim kvržicama koje se javljaju na mjestima gdje se kost spaja s hrskavicom. Međutim ostatak tijela je pokazao da je dijete imalo i prekomjernu težinu odnosno da je dobro hranjeno, što je eliminiralo mogućnost nebrige i izgladnjivanja. Ova smrt prema mišljenju voditelja istraživanja Andreasa Nerlicha je krucijalna za preispitivanje životnih uvjeta aristokratske djece u konkretnom razdoblju.
Kada umreš od ljubavi
Čini se da dječakovi roditelji nisu znali da je djetetu potrebna sunčeva svjetlost da bi preživjelo. Iako bismo na prvu očekivali da je dijete koje ima rahitis umrlo od zanemarivanja, ovo je dijete zapravo žrtva prevelikog zaštitničkog ponašanja, a koje je u kombinaciji s drugim zdravstvenim problemima dovelo do njegove smrti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
