Među najopasnije predatore paleogenske ravnice ubrajaju se goleme ptice sa zastrašujućim kljunom. Nisu mogle letjeti, ali su mogle trčati – i to nevjerojatno brzo. Najpoznatiji predstavnik ove vrste bila je Diatrima, ptičurina čiji su fosilni ostaci nedavno pronađeni u američkoj saveznoj državi Washington. Na ovom području, tada prekrivenom bujnom suptropskom prašumom, živjela je prije pedeset milijuna godina, predstavljajući strah i trepet za lokalnu faunu. Mogla je, naime, doseći težinu od gotovo dvije stotine kilograma, a svojim klještastim, nevjerojatno oštrim kljunom s lakoćom je komadala i životinje znatno veće od sebe. Za već spomenutu nemogućnost letenja – karakterističnu za većinu životinja iz razdoblja eocena – “krivac” je bio nesrazmjer golema tijela i nerazvijenih krila. Izvrsnim trkačem činile su je pak snažne noge s tri čvrste pandže ispružene prema naprijed te jednom prema natrag. Eocen je, inače, poznat kao doba ptica – u tom razdoblju kenozoika već je postojala polovina rodova koji postoje i danas, među kojima su neke specijalizirane vrste, poput pingvina, supova i sova. Nedostajale su, međutim, ptice pjevice iz najbrojnijeg rada vrapčarki – one su se razvile milijunima godina kasnije.
Piše: Lucija Kapural
