Vikinške kuće tog tipa nisu imale dimnjake, pa su većinu vremena bile vrlo zagušljive i bučne.
Dok su tražili ostatke kolibe s kraja 18. st., arheolozi su u središtu Reykjavika pronašli nešto čemu se nisu nadali – ostatke 20 metara duge i 5,5 metara široke vikinške kuće. U kući se nalazio i kamin dug više od pet metara, jedan od najvećih koji su pronađeni u toj zemlji. Kuća je sagrađena između 870. i 930. godine, što je čini jednom od najstarijih na otoku. Arheolozi su među ostacima kuće pronašli pribor za pletenje, srebrni prsten i biser. Važnost je nalazišta u tome što dokazuje da je vikinško naselje bilo veće nego što se dosad mislilo. Kuće tog tipa nisu imale dimnjake, pa su većinu vremena bile vrlo zagušljive i bučne. Glavni artikl namještaja bile su klupe (koje su ujedno služile kao kreveti), a u povijesnim vrelima spominju se i stolovi za gozbe. Krovovi su bili od slame ili šindre. Nije poznato tko je živio u novopronađenoj kući, ali bogatstvo farmi koje su se nekada nalazile u blizini govori u prilog tome da se radilo o bogatoj osobi. Inače su u takvim kućama često živjele po dvije ili više obitelji, koje su nerijetko u njoj držale i svoju stoku. To su prakticirali dijelom radi zaštite, a dijelom radi zadržavanja topline.
