Prije otprilike 246 milijuna godina, ženka golema morskog monstruma uginula je prije nego što je uspjela donijeti na svijet svoje mladunce. Ovo stvorenje, ihtiosaur – izumrli gmaz dugačke gubice sličan dupinu – drugi je najstariji fosil trudne pripadnice ove vrste ikad pronađen. Premda su tri fetusa uginula in utero, pozicija njihovih lubanja sugerira kako bi se – u slučaju da im majka nije uginula – rodili s glavom naprijed, baš kao što to čini većina mladunaca kopnenih životinja. No, dokazano je da su evolucijski pritisci ihtiosaure iz kasnijeg perioda natjerali da se “prebace” na porod kod kojeg stražnji dio tijela – rep – prvi izlazi iz maternice. Voditelj istraživanja Martin Sander, profesor paleontologije kralježnjaka na Institutu za geoznanost u Bonnu, objasnio je zašto je do toga došlo: “Stvorenje koje se rađa pod vodom želi odgoditi samostalno disanje što je više moguće. Iz te perspektive, itekako ima smisla da je rep izlazio prvi”. U čast Martina Sandera, koji je fosil trudne ženke otkrio na području američke savezne države Nevade – preciznije, u tzv. u Formaciji Favret, hotspotu za pronalazak prapovijesnih fosila – njegovi kolege nadjenuli su joj nadimak Martina. “Moja imenjakinja bila je neman od četiri i pol metra, a njeni jaki klinasti zubi bili su dugački oko tri centimetra”, ispričao je Sander, dodajući kako Martina pripada već poznatom rodu Cymbospondylus, ali ranije nepoznatoj vrsti. “Tu vrstu nazvali smo Duelferi, po čovjeku kroz čije je ruke prošlo vjerojatno najviše fosila izumrlih morskih životinja, preparatoru Olafu Dülferu”. U vrijeme kad je ova ihtiosaurica plivala morima, svi kontinenti bili su dio goleme kopnene mase Pangeje, a ono što danas zovemo Nevadom nalazilo se na njezinu zapadnom dijelu. Martina se nije zadržavala uz obalu – bila je pelagijska životinja, što će reći da su njen dom bile oceanske dubine. Poput kitova, ihtiosauri su evoluirali od kopnenih životinja koje su se vratile u more. Jedna od karakteristika takvih životinja jest rađanje živih mladunaca umjesto lijeganja jaja. “To je temeljna adaptacija kod povratka u more”, objašnjava Sander.
Piše: Lucija Kapural
