U razdoblju silura, prije otprilike 443 milijuna godina, na području Irske, Škotske i sjeverozapadne Skandinavije izdiglo se novo ulančano Kaledonsko gorje, a tada je postojala i znatna vulkanska aktivnost. Sredinom razdoblja, jezgre današnjega euroazijskoga i sjevernoameričkog kontinenta bile su unutar tropskog pojasa, a Gondvansko kopno – Indija, Arabija, Afrika, Južna Amerika, Australija, Antarktika – bilo je smješteno oko južnoga pola. Tadašnji oceanski prostori obuhvaćali su pak golema prostranstva oko sjevernoga pola. S brojnim zaostalim močvarama, novo kaledonsko kopno bilo je pogodna sredina za razvoj kopnenoga biljnog i životinjskog svijeta. Od biljaka su u siluru živjele ponajprije vapnenačke alge i primitivne papratnjače, a carstvom faune dominirali su graptoliti. Zbog vrhunca u njihovom razvoju, silur često nazivamo “dobom graptolita”. O kakvim se životinjama radilo? Graptoliti su skupina sitnih morskih životinja s hitinskim skeletom. Živjeli su u kolonijama koje su se sastojale od niza hidroidnih polija smještenih na osi, a svaki od njih bio je u posebnom hitinskom ovoju. Više osi bilo je pričvršćeno na neki predmet koji je plutao na vodi, ili je bilo povezano zajedničkim mjehurom.
Piše: Lucija Kapural
