Budući da nisu imali izdržljive strukture koje su se mogle fosilizirati, poput kostiju ili ljuštura, o ranim oblicima života na Zemlji znamo vrlo malo. Sve se promijenilo kad su, na brežuljcima Ediacara u južnoj Australiji, pronađeni neobični otisci u kamenu nastali u kasnom proterozoiku. Znanstvenici su ustvrdili da pripadaju skupini organizmima mekog tijela bez skeleta, prozvanoj Ediacara biota. Kasnije su pronađeni u cijelom svijetu, osim na Antarktici, a najstariji od njih, otkopan u Kanadi, živio je prije više od 600 milijuna godina. Bio je građen od malenih prstenova i diskova, a pronađene fosilizirane rupe ukazuju na to da su jedinke bile mobilne i vjerojatno imale neku vrstu glave. Zanimljivo je da su, tijekom godina, otkriveni oblici dugački samo nekoliko centimetara, ali i oni duži od metra. Razvoj potonjih, pretpostavljaju stručnjaci, omogućio je globalni porast razine kisika. Fosili ovoga drevnog stvorenja dijele određene sličnosti s modernim meduzama, koraljima i kolutićavcima, pa se isprva smatralo da je riječ o pretku tih životinja. Ta teza je opovrgnuta, a rasprava o onoj radi li se o životinji, ili pak o prijelaznom obliku između biljke i životinje, još uvijek traje. Danas je rašireno mišljenje da pojava Ediacare biote predstavlja prekretnicu u evoluciji života na Zemlji. Ranije u proterozoiku pojavljuju se samo mikrobiološki oblici, dok se nestankom ove vrste početkom kambrija pojavljuju oblici koji počinju koristiti minerale iz okoline kako bi sagradili čvrste ljušture.
Piše: Lucija Kapural
