Ovaj golemi kukac iz razdoblja jure hranio se ribama, pa čak i – manjim zmijama!

Ova godina bila je iznimno uzbudljiva za američke entomologe: otkrivene su brojne vrste kukaca, od toga neke vrlo neobične. No, za razliku od “stršljenova ubojica” i “ciganskih moljaca”, agresivnih letećih pošasti s kojima su farmeri diljem zemlje imali itekako puno problema, stvorenje nedavno otkriveno na jugoistoku Utaha nikome ne može nauditi, i to iz jednostavnog razloga – izumrlo je prije kojih stotinu i pedeset milijuna godina! Golemi insekt dobio je znanstveno ime Morrisonnepa Jurassica. Prva riječ odnosi se na mjesto na kojem su njegovi fosilni ostaci pronađeni – geološki bogatu formaciju Morrison. Smješten u sastavu Stjenjaka, planinskog niza što se proteže od Aljaske do Meksika, ovaj lokalitet u zadnjih je nekoliko desetljeća iznjedrio pregršt fosilnih otkrića, od okamina drevnih paprati do kostiju alosaura, apatosaura, stegosaura i drugih izumrlih gmazova. Druga nam riječ pak govori da je ovaj kukac živio u juri, drugom razdoblju mezozoika. “I prije nego što smo fosil pogledali pod mikroskopom, bilo nam je jasno da se radi o nečemu uistinu jedinstvenom”, s uzbuđenjem priča paleontolog John Foster, vođa tima zaduženog za proučavanje novootkrivene vrste. “Ovaj kukac, velik gotovo kao ljudski dlan, imao je neobično snažne čeljusti kojima je trgao plijen na sitne komadiće. To mu je omogućilo da se – osim beskralježnjacima poput puževa i rakova – hrani kralježnjacima kao što su ribe, pa čak i manje zmije!”. Vrsta je, dodaje, daleki predak današnjih vodenih buba (lat. Belostomatidae). Poznati i pod nadimcima “aligatorski krpelji” odnosno “aligatorske buhe”, ovi slatkovodni člankonošci poznati su po iznimno bolnim ugrizima.

Piše: Lucija Kapural

Komentari