Znanstvena spoznaja o dinosaurima, gmazovima koji su nestali s lica Zemlje prije otprilike 65 milijuna godina, proizlazi prvenstveno iz izučavanja okamina – ostataka biljaka ili životinja sačuvanih u stijenama. Paleontolozi su napravili detaljan prikaz njihova podrijetla, građe, načina života, raznolikosti vrsta, prebivališta, razmnožavanja i rasprostranjenosti diljem pretpovijesnog svijeta. Ma koliko su te životinje stekle status “zvijezda”, valja znati da nije riječ o prvim gmazovima na našem planetu. Tijekom ranog trijasa, pojavile su se brojne nove vrste, poput zubatih cinodonta, čiji su plijen bila krda sporih biljojeda. U većine ranih gmazova noge su bile položene postrance prema vani, pod određenim kutem u odnosu na strane njihova tijela, slično današnjim gušterima. Rane gmazove zamijenili su arhosauri, goleme životinje s nogama uvučenim ispod trupa, a tek koncem trijasa pojavili su se prvi dinosauri. Do danas je poznato više od tisuću vrsta, od najmanjeg mesojeda, Compsognathusa – ne većeg od pjetlića – do gigantskih sauropoda (na slici). Potonji su bili biljojedi krupna tijela, sitne glave i dugog vrata – nalik onome u žirafe – koji im je koristio za dosezanje lišća visokog drveća. Prednji su im zubi bili klinastog oblika, a služili su za grabljanje lišća s grana, dok oni stražnji, tupi, bili namijenjeni mljevenju lišća u kašastu masu. Kako je pronađeno mnogo fosilnih ostataka ove vrste, naše znanje o njima stalno raste. Nedavno je, primjerice, otkriveno da su se kretali na uistinu osebujan način – prije su se vukli nego što su hodali. Njihova su stopala, naime, morala punom dužinom prianjati uz tlo, kako bi podupirala i nosila teško tijelo. Između nožnih prstiju i “pete” postojala je poveća masa čvrstog tkiva, nalik stopalu današnjeg slona.
Piše: Lucija Kapural
