Fosili, ostaci životinjskih i biljnih organizama sačuvani u kamenu, imaju jedinstvenu važnost za brojne znanosti, u prvom redu paleontologiju. Razlog je jednostavan – riječ je o očitim dokazima valjanosti teorije evolucije! Uspoređujući fosile iz različitih epoha, znanstvenici su otkrili na koji su se način organizmi razvijali i preobražavali prolaskom vremena. U evolucijskoj teoriji, prelasci iz jedne sistemske skupine u drugu potkrijepljeni su posebnim fosilima, koji se zovu prijelaznim oblicima. Tipičan slučaj jest Archaeopteryx, neobično stvorenje koje je živjelo u razdoblju kasne jure, prije oko 150 milijuna godina. Premda se radilo o gmazu, koji je – baš poput dinosaura – imao mnogo zašiljenih zubi u čeljustima, rep s dvadesetak kralježaka i kandže na snažnim prednjim nogama, imao je perje poput današnjih ptica, šuplje kosti i dugačak kljun, a bio je sličnog oblika i veličine kao svraka. Većina stručnjaka smatra da su te primitivne ptice živjele u šumama te bile sposobne jedino za lebdenje među niskim raslinjem. Do sada je pronađeno desetak fosilnih uzoraka Archaeopteryxa, prijelaznog oblika između dinosaura i ptica, kao i jedno pero te prapovijesne životinje. Svi nalazi otkopani su na području Njemačke, koja je u vrijeme kad je ova praptica živjela bila veliko otočje u plitkome tropskom moru, te se nalazila bliže ekvatoru.
Piše: Lucija Kapural
