Prije tri desetljeća, na ekspediciji po golemu špiljskom sustavu novozelandske planine Owen, tim arheologa nabasao je na neobičan predmet. Ondje, u polumraku, zbunjeni znanstvenici zurili su u golemu kandžu koja se doimala poput rekvizita iz horor filma B-kategorije. Stvarnost se, međutim, pokazala još čudnijom od fikcije. Analiza je, naime, otkrila da je mumificirana kandža stara 3.300 godina, a znanstvenici ni danas ne mogu objasniti zašto je njeno ljuskasto tkivo ostalo sačuvano nakon toliko godina. Pripadala je dinorinisu odnosno moi, izumrloj vrsti ptice trkačice zakržljalih krila, kratkog kljuna i snažnih nogu, endemu Novog Zelanda. Prije nego što su ih naši preci istrijebili, iskrčivši šume u kojima su živjele, ove neletačice dosezale su visinu od četiri i pol metra te težile kao tri odrasla muškarca, što ih je činilo najvećim pticama koje su ikad trčkarale našim planetom. Otisci ove prapovijesne ptičurine na Novom Zelandu su otkriveni i nedavno, u tvrdome riječnom blatu, ispod otprilike jednog metra vode. Tijekom milijuna godina, Novi Zeland je razvio jedinstveni ekosustav. Nema gotovo niti jednog autohtonog sisavca, a dom je za otprilike 378 živopisnih ptica, od kojih se mnoge ne mogu pronaći nigdje drugdje u svijetu. Bez rizika od predatora, veliki je broj tih ptica potpuno bez obrane te bezbrižno uživa u šumskom životu.
Piše: Lucija Kapural
