Pod pojmom “permafrost” podrazumijevamo sloj zaleđenog tla ispod površine Zemlje, u kojem je temperatura stalno ispod ledišta tijekom duljeg razdoblja. Procjenjuje se da se permafrost nalazi ispod jedne petine kopna. Različite je debljine (u Sibiru i do 1500 metara!), a smatra se da postoji u predjelima u kojima je srednja godišnja temperatura zraka niža od minus pet Celzijevih stupnjeva, dakle u prvom redu u polarnim krajevima, ali i na velikim visinama u nižim geografskim širinama. Nažalost, pokazalo se da “vječni led” baš i nije vječan – klimatske promjene dovode do njegova otapanja, a time i do oslobađanja goleme prijetnje za čovječanstvo. Naime, tijekom desetaka tisuća godina, ledeni pokrov zarobljavao je trupla životinja, od sitnih glodavaca do gigantskih vunenih mamuta, ali i mikrobe – drevne sojeve bakterija i virusa, pred kojima nemamo razvijenu obranu. Godine 2016., dvadesetak stanovnika Sibira iznenada je završilo u bolnici, a jedan dječak je umro. Pokazalo se da ih je pokosila bedrenica odnosno antraks, bolest koju uzrokuje Bacillus anthracis. Stručnjaci pretpostavljaju da se bakterija oslobodila iz trupla soba, uginulog prije sedamdeset pet godina, koje je na površinu “isplivalo” povlačenjem permafrosta. Prije desetak godina, u masovnoj grobnici u tundri Aljaske, pronađen je pak netaknut virus španjolske gripe, bolesti koja je 1918. godine poharala svijet. Nije nezamislivo, tvrde stručnjaci, da iz leda vrebaju i velike boginje, bubonska kuga… Valja znati da je ljetno otapanje permafrosta do dubine od pola metra uobičajena pojava. Problem je, međutim, u tome što se, zbog stakleničkih plinova, Zemlja ubrzano zagrijava, pa se sada otapa i led iz doba kad su svijetom kročile izumrle životinje. Nažalost, u tom ledu sačuvani su i patogeni sposobni preživjeti milijunima godina.
Piše: Lucija Kapural
