Od predatora do žrtve: Nestanak supergrabežljivaca

U svijetu faune, masovni pomori događaju se zapanjujuće redovito: tijekom proteklih 250 milijuna godina, javljali su se otprilike svakih 26 milijuna godina. Poljski znanstvenici smatraju da izumiranje čitavih vrsta nije uzrokovano isključivo klimatskim promjenama i utjecajima iz svemira, poput udara asteroida, nego i pojavama tzv. supergrabežljivaca. Istraživači su, naime, napravili računalnu simulaciju velikog broja vrsta koje se natječu za hranu i životni prostor. Većinom bi “srednji grabežljivci” dominirali, a broj im se ne bi značajno mijenjao, kao ni vrstama koje im služe za hranu. Međutim, često bi evolucija dovela do pojave supergrabežljivaca, koji bi u kratkom vremenskom periodu uništili cjelokupnu populaciju plijena, što bi na kraju uzrokovalo njihovo vlastito iščeznuće. Preživjele životinje ubrzo bi mutirale, kako bi popunile upražnjena ekološka mjesta, i počeo bi novi ciklus. Tko su današnji supergrabežljivci? Nitko drugi nego ljudi! Upleteni smo u nestanak mamuta, sabljozubih tigrova, velikih majmuna, ptica, divljih konja; svjedoci smo izumiranja kitova, uzrokovanog lovom, sudarima s brodovima te dezorijentacijom povezanom sa  svjetionicima. Slonovima i lavovima također prijeti nestanak… Ipak, nismo uvijek namjerno uništavali vrste. Primjerice, kad je čovjek prije pedesetak tisuća godina prvi put kročio na tlo Australije, palio je vatre kako bi raščistio zemljište ili istjerao lovinu na čistinu. Nestanak bilja uzrokovao je nestanak velikih tobolčara i ptica neletačica. Zato su mali sisavci opstali, a dvotonski nisu. Imajući u vidu sudbinu ostalih supergrabežljivaca, možda nam je jedina šansa za opstanak – da budemo nešto skromniji!

Piše: Lucija Kapural

Komentari