Sredinom devetnaestog stoljeća, švicarski znanstvenici došli su do uzbudljivog otkrića. Zahvaljujući povlačenju razine vode u jezerima smještenim sjeverno od Züricha, pronašli su tamni talog koji je sadržavao artefakte stare četiri tisućljeća, dok su iz njega stršali drveni stupovi. Arheolog Ferdinand Keller, voditelj istraživanja, zaključio je da je riječ o stupovima prapovijesnih sojenica, čiji su stanovnici iz nepoznatpg razloga napustitli naselje nađeno na dnu jezera. Proučavajući ostatke, pretpostavio je da su kuće bile podignute na platformama te spojene s obalom debelim daskama. Romantična predodžba o nastambama ponad jezera s oduševljenjem je prihvaćena, kako od strane javnosti tako i u redovima stručnjaka. Narednih desetljeća, slični ostaci pronađeni su na mnogim jezerima oko Alpi u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Italiji, zajedno s lončarijom zaobljenog dna, oruđem od kamena i rukotvorinama od drva i rogova, karakterističnim za rane europske zemljoradničke zajednice. Istražujući neolitička naselja na jezerima, arheolozi su s vremenom počeli sumnjati u Kellerovu rekonstrukciju obalnih platformi, da bi nedavno shvatili kako je potpuno pogrešna. Švicarski stručnjaci su, naime, otkrili kako ova naselja nisu podizana na jezerima već na obali, sa stupovima koji su sprečavali potonuće u muljevito tlo.
Piše: Lucija Kapural
