Nježni neandertalci: Poznavali su umjetnost, skrbili za nemoćne, a mrtve pokapali uz cvijeće

Neandertalci, populacija praljudi iz srednjeg paleolitika nazvana prema fosilnim ostacima nađenim 1856. u dolini Neandertal u Njemačkoj, prilično su dobro istraženi. Znamo kada i gdje su živjeli (na Bliskom istoku i u zapadnoj Aziji između 250.000 i 30.000 god. prije Krista), kako su izgledali, kakve su alate koristili, čime su se hranili i koliki im je bio prosječan životni vijek. Dugo se, međutim, vjerovalo kako su pripadnici ove pobočne loze čovječanstva, prepoznatljivi po zdepastim konturama, snažnim rukama, niskim i izduženim lubanjama te širokim nosnim šupljinama, bili nasilna, primitivna stvorenja. Da tome nije tako, svjedoči niz novijih otkrića, koja pokazuju da su pripadnici ove vrste skrbili za bolesne i nemoćne te poznavali umjetničko izražavanje i apstraktno razmišljanje. Slika o njihovoj kognitivnoj sofisticiranosti zaokružena je analizom sedamdesetak tisuća godina starih ostataka pripadnika vrste, pronađenih u špilji Shanidar u Iraku. U kosturu je, naime, pronađena veća količina cvjetnog peluda, što je znanstvenike uputilo na zaključak da su naši daleki rođaci tijekom pogrebnih rituala koristili cvijeće. “Ovdje je ključna nakana koja se krije iza pogreba. Tijelo se, naime, može pokopati iz praktičnih razloga – da bi se izbjegli neugodni mirisi ili gladni lešinari – no kad ih izostavimo, dolazimo do nečeg što upućuje na kompleksniji, simbolički i apstraktan način razmišljanja, odnosno na skrb za mrtve, a možda i osjećaj žalosti”, ispričala je paleoantropologinja Emma Pomeroy, autorica studije čiji su rezultati nedavno objavljeni u časopisu “Antiquity”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari