Nestanak plemenitog divljaka: Drevne Tasmance desetkovali su Britanci, a dokrajčio alkohol!

Prije otprilike šezdeset tisuća godina, u vrijeme posljednjega ledenog doba, poveća skupina ljudi napustila je zaleđenom tundrom prekrivenu jugoistočnu Aziju. U potrazi za lovinom, zaputila se prema jugu svijeta – ogromnoj kopnenoj masi koja se sastojala od današnje Nove Gvineje, Australije i Tasmanije. Došljaci su se vrlo brzo prilagodili novoj, toploj domovini. Desecima tisuća godina, živjeli su u miru i relativnom obilju, da bi potom iz njihove stare domovine nahrupio novi val doseljenika – preci današnjih Aboridžina – i potisnuo ih ka krajnjem jugu kontinenta. Dok su prvi naseljenici pripadali negroidnoj rasi, naknadni došljaci činili su rasu tzv. australoida. Otapanjem ledanjaka, koje je naznačilo kraj ledenog doba, more je nahrupilo na kontinent, uslijed čega je došlo do odvajanja krajnjeg juga i nastanka današnjeg otoka Tasmanije. Posljedica tog odvajanja bio je nastanak zasebne genetičke skupine. Drevni stanovnici Tasmanije, danas potpuno izumrli, predstavljaju, naime, zaseban antropološki tip ljudi. Kože crne poput katrana, zdepaste građe, širokih glava i najdužih zabilježenih nosova u povijesti ljudske vrste, živjeli su u apsolutnoj izolaciji, okrenuti jedni drugima. Posljedica nedostatka kontakta s izvanjskom svijetom? Narednih dvanaest tisuća godina živjeli su na stupnju kulture starijega kamenog doba, loveći klokane, skupljajući školjke, gradeći primitivna zakloništa od granja i žbunja te praveći jednostavna oruđa i oružja od kamena, drveta i kosti! Kod drevnih Tasmanaca nije postojao osjećaj za bogaćenje, pa su se više družili nego radili. Premda su – iz europske perspektive – bili na nižem stupnju razvoja, zapravo se radilo o brzim, spretnim i snalažljivim ljudima, u potpunosti uklopljenima u svoj prirodni okoliš. U devetnaestom stoljeću, u njihov dom nahrupili su novi, puno opasniji kolonizatori – Britanci. Godine 1803. vojnici koji su bili u izviđanju nabasali su na lovačku družinu Tasmanaca, glasnu i naoružanu kopljima. Misleći da ih ovi tamnoputi ljudi napadaju, Britanci su ih zasuli kišom metaka. Bio je to početak tzv. crnog rata, sukoba između domorodaca i došljaka koji je potrajao puna tri desetljeća. Brojčano i oružano nadmoćni, Britanci su desetkovali crnački živalj. One preživjele uništili su dodiri s europskom kulturom, napose alkoholom. Godine 1865. umro je posljednji čistokrvni Tasmanac.

Piše: Lucija Kapural

Komentari