Ujutro 1. studenog 1755. godine, kada su stanovnici grada mahom bili u crkvama, Lisabon je zadesio katastrofalan potres. Trajao je svega 6 minuta, ali je prouzročio dotad neviđenu štetu. Na gradskim su se ulicama pojavile pukotine duge do 5 metara, gotovo sve kamene crkve zbog svoje su se visine urušile, usmrtivši pritom golem broj ljudi. Tijekom dana slijedilo je nekoliko naknadnih potresa i cunamija, a zbog rušenja brojnih upaljenih svijeća u gradu je izbilo više požara. Uništeno je oko 85 % grada, a procjene poginulih kreću se od 10.000 do 100.000. Grad je obnovljen prilično brzo, ali je njegova srednjovjekovna jezgra zauvijek izgubljena. Štoviše, nije postojalo niti jedno umjetničko djelo na kojem se može vidjeti kako su izgledale gradske ulice – sva sačuvana umjetnička djela su panorame grada viđene iz veće udaljenosti. Nedavno je, međutim, na zidu jednog dvorca u engleskoj grofoviji Oxfordshire pronađena slika nepoznatog nizozemskog majstora koja datira iz prijelaza 16. u 17. stoljeće. Prikazuje ulicu Rua Nova dos Mercadores, glavnu trgovačku arteriju srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog Lisbona, gdje se moglo kupiti egzotičnu robu iz svih krajeva tada poznatog svijeta. Vlasnik dvorca ju je u 19. stoljeću otkupio za nevjerojatno malu svotu te iz nepoznatih razloga dao podijeliti na dva djela. Zanimljivi detalji sa slike uključuju željeznu ogradu koja je služila za razdvajanje bogatih trgovaca i bankara od običnih pučana i robova. Valja istaknuti i neobično velik broj crnaca – Portugal je u to vrijeme bio veliko središte trgovine robljem.
