Posebno obučeni potražni psi na Velebitu su namirisali ostatke ljudskog tijela pokopane prije tri tisuće godina, što su hrvatski stručnjaci razvili kao novu arheološku metodu. Vedrana Glavaš, voditeljica arheoloških istraživanja sa Sveučilišta u Zadru, i Andrea Pintar, bivša glavna instruktorica potražnih pasa HGSS-a, na padinama Velebita su istražile pretpovijesne grobove i rezultate objavile u međunarodnom časopisu “Journal of Archaeological Method and Theory”. To je prvi put da je netko znanstveno obradio rad pasa kao biodetektora u arheologiji. Naime, osim ljudi, u istraživanju su sudjelovali psi školovani za detekciju posmrtnih ostataka i potražni psi: belgijske ovčarke Panda, Sattwe i Mali te njemačka ovčarka Arwen. Iskopine pronađene u četiri groba na lokalitetu Drvišica su radio-karbonskom analizom i arheološkom raščlambom materijalnih kultura datirane od osmog do prvog stoljeća prije Krista. Iskopine su pronađene tijekom slijepe i dvostruko slijepe potrage – prvi se pojam odnosi na istraživanje u kojem psi i rukovatelji ne znaju gdje je grob, a vođa arheološkog tima pretpostavlja gdje bi mogao biti; dvostruko slijepa potraga znači pak da grob nije vidljiv i da nitko na tom mjestu ne zna je li ciljni miris prisutan ili nije. Istraživanje je pokazalo da su posebno obučeni potražni psi sposobni otkriti vrlo male količine specifičnog mirisa ljudske razgradnje, kao i ukazati na znatno starije grobove nego što je prethodno pretpostavljeno.
Piše: Lucija Kapural
