Brojni arheološki nalazi svjedoče o civilizaciji Tolteka, veličanstvenoj koliko i – iz današnjeg rakursa gledano – barbarskoj. Došavši sa sjevera, 856. godine osnivaju grad Tulu, da bi, tijekom desetog stoljeća, ovaj indijanski narod zavladao gotovo čitavim područjem današnjeg Meksika. Sa sobom su donijeli ondje nepoznat jezik, nahuatl, te običaje koji su dijelom bili u koliziji s onima zatečenim u novoj domovini. Dok je Quetzalcoatl (“Pernata Zmija”), kralj-svećenik iz teokratske tradicije klasičnog razdoblja, zabranjivao ljudske žrtve, za ratnički narod Tolteka one su smatrane nužnošću. Stara božanstva zemlje i vode zamijenjena su onima nebeskim, a čak i Pernata Zmija u njihovoj teogoniji dobiva astralni značaj, poistovjećujći se s planetom Venerom. Da toltečka božanstva bijahu ona od krvožedne vrste, svjedoči niz živopisnih frizova. Na njima su prikazani orlovi (solarni simboli) te jaguari (simboli toltečkog boga-vrača Tezcatlipoca, vladara noćnog vjetra i zaštitnika ratnika) koji vitlaju ljudskim srcima. To je tek jedan od dokaza da je ovo pleme prinosilo ljudske žrtvove svojim vječno gladnim nebeskim vladarima. Hramovi prestaju biti svetišta ograničenih dimenzija, u koja zalaze samo svećenici, te postaju goleme dvorane sa stupovima u kojima se okupljaju ratnici. Na svome vrhuncu, politički i kulturni utjecaj Tolteka dosezao je do Yucatána i Gvatemale, da bi se njihova vlast nad središnjim Meksikom raspala upadom Chichimena. Kad su im Azteci u dvanaestom stoljeću razorili prijestolnicu, gubi im se ime te iščezavaju s povijesne pozornice.
Piše: Lucija Kapural
