Pod pojmom spolni dimorfizam u biologiji se podrazumijeva pojava da se mužjaci od ženki ne razlikuju samo spolnim žlijezdama, već i izvanjskim izgledom. Stručnjaci su donedavno tvrdili da je dimorfizam prisutan i kod dinosaura, odnosno da je iz oblika i veličine kostiju ovih izumrlih gmazova moguće zaključiti kojeg su spola bili. Paleontolog Jordan Mallon tu je tezu doveo u pitanje. Znanstvenik, koji se specijalizirao upravo za dinosaure, tvrdi da fosilni dokazi za ove distinkcije nisu dovoljno uvjerljivi. “Ne govorim da dinosauri nisu bili dimorfni, ali tvrdim kako nema postojećeg fosilnog dokaza koji bi predložio da su bili”, objašnjava svoje stajalište. Problem, dodaje, leži u tome što se studije oslanjaju na nedovoljno velike uzorke te, što je još značajnije, pogrešno analiziraju statističke podatke. Među radovima koje je proučio našao se i onaj iz 1976. godine, koji spolni dimorfizam pripisuje vrsti rogatog dinosaura Protoceratops andrewsi, naglašavajući kako se mužjaci razlikuju od ženki širim naborima i većom izraslinom na nosu. Mallon je, ne budi lijen, ponovno testirao podatke objavljene u studiji, zaključivši kako su jednostavno – pogrešni. “Autori studije nisu pružili dovoljno dokaza koji bi, po obliku kostiju, te životinje razdvojili u dvije skupine”, zaključuje stručnjak. Mallon ističe da postoje načini razlikovanja muških dinosaura od ženskih, ali građa kostiju ne ubraja se u njih. “Ako je fosil, primjerice, pronađen s jajašcima očuvanim unutar njih, naravno da se radi o ženci. Nadalje, znanstvenik može potražiti medularnu kost – spužvastu kost koja se nalazi u dugim kostima ženki koje liježu jaja, kao što to možemo vidjeti kod današnjih ptica. Ono što moramo napraviti jest proučiti primjerke dinosaura koji se mogu pozitivno identificirati kao ženke te, ako se može ispitati dovoljno velika populacija, tek tada možemo reći kako očekujemo da ženke tako izgledaju. Oni koji od toga odudaraju, bili bi pak mužjaci. Sve dok to ne učinimo, zaključci o spolnom dimorfizmu dinosaura na razini su puke spekulacije”.
Piše: Lucija Kapural
