Koncem ledenog doba, u devetom tisućljeću prije Krista, počeo je mezolitik odnosno srednje kameno doba. Ovo prapovijesno razdoblje obilježeno je ogromnim klimatskim promjenama: globalnim zatopljenjem, povlačenjem ledenog pokrova te posljedičnim podizanjem razine voda. U kulturnom smislu, karakterizirale su ga lovačko-sakupljačje zajednice. Razvija se lov na brzu divljač i ptice, ribolov te skupljanje školjaka, što pak dovodi do izuma novih tehnologija. Ključno obilježje mezolitika bila je tzv. mikrolitizacija, pojava oruđa i oružja manjih dimenzija – poput vrša, udica, harpuna, sjekirica, lukova i strijela – koje se izrađivalo od kamena, kosti, rogova, drva, trske ili rogožine. Pratilo ju je prvo pripitomljavanje životinja. Mezolitički čovjek poznavao je prijevozna sredstva poput skija i sanjki, a za naseljavanja otoka i morskih obala upotrebljavali su se čamci izdubljeni u deblu te oni načinjeni šivanjem životinjskih koža. Nov način privrjeđivanja i prehrane postupno je smanjio nomadske migracije i omogućio stvaranje stalnijih naseobina. Najbolje očuvano mezolitičko naselje sjedilačkoga načina života, što je inače značajka neolitika, jest Lepenski vir u Srbiji. Na tom lokalitetu, smještenom na desnoj obali Dunava, između 6000. i 5000. godine prije Krista nastala su jedna od prvih sela u Europi. Stručnjaci smatraju da su ljudi naselili te prostore zato što je je ondje uvijek bilo mnogo ribe, pa su se tako mogli nastaniti na jednome mjestu tijekom čitave godine. Arheolozi su ondje pronašli ostatke sedam slojeva naselja mezolitičkih ribara i lovaca, primjerice, zemljanu podnicu premazanu crvenkastim vapnencem, ognjište od kamenih blokova, popločani ulaz, kamene žrtvenike te goleme tajanstvene skulpture ljudi i riba izrađene od riječnih oblutaka.
Piše: Lucija Kapural