Jeste li se ikad pitali kako su dinosauri međusobno komunicirali? Premda se laiku može činiti da odgovor na ovo pitanje nije moguće naći, budući da se radi o izumrlim životinjama, paleontolozi sa Sveučilišta u Novom Meksiku nedavno su objavili studiju o toj temi. Analizirajući fosilne ostatke ovih velikih gmazova te ponašanje srodnih živih životinja, iznijeli su pretpostavku da se komuniciranje dinosaura sastojalo od zvižduka, krikova, pucketajućih zvukova, plesa i pjesme te, kod nekih vrsta, simboličnih ljubavnih poziva pravljenih upadljivim perjem. Znanstvenici vjeruju da su zvukove proizvodili zatvorenih usta, slično nekim današnjim pticama, odnosno da su ih emitirali kroz kožu u predjelu vrata. Nadalje, otkrili su kako su ovi zvukovi evoluirali najmanje šesnaest puta kod arhosaura, skupine koja uključuje ptice, dinosaure i krokodile. Rogovi, krijeste i nabori koji su ukrašavali glave dinosaura mogli su se koristiti za ritual parenja ili za zastrašivanje suparnika. Primjerice, fosili pokazuju da je triceratops razvio veće nabore i rogove tijekom sazrijevanja. To upućuje na zaključak da su ti ukrasi pomagali ovoj vrsti da komunicira i privuče pažnju partnera, a prenosili su i poruku dominacije te starosti drugim dinosaurima. Hadrasauri su pak imali složene krijeste, koje su predstavljala nastavke dišnog trakta te proizvodile niskofrekventne zvukove. Iznimno dugački repovi sauropoda također su mogli proizvesti buku.
Piše: Lucija Kapural
