Tijekom stotinu milijuna godina, dinosauri, golemi, brzi i spretni gmazovi, bili su suvereni vladari svijeta. Kao dominantna vrsta, raširili su se na sve dijelove planeta, a onda, iznenada, svemu je došao kraj. Prije 66 milijuna godina, zbrisani su s lica Zemlje, ali nipošto nisu bili jedini koji su doživjeli tu sudbinu: tada je nestalo čak 75 posto vrsta na našem planetu. Dok sam katalizmički događaj nikada nije doveden u pitanje, u znanstvenoj zajednici već dugo se lome koplja oko njegove prirode. Najviše zagovornika imaju dvije teorije: ona da je flori i fauni kasne jure presudila intenzivna vulkanska aktivnost na području današnje indijske provincije Deccan, te ona da je to učinio udar asteroida, čije je središte bilo u Meksičkom zaljevu, nedaleko od poluotoka Yucatan (tzv. krater Chicxulub). Britanski znanstvenici nedavno su dokazali da samo potonja hipoteza “drži vodu”: masovni ubojica bilo je nebesko tijelo, a vulkanska aktivnost ne samo da nije odgovorna za pomor, već je – na duge staze – pomogla obnovi života pometenog asteroidom. “Otkrili smo da je udar asteroida promijenio klimu na zemlji, što je pak vrstama poput dinosaura ili trilobita život učinilo nemogućima. S druge strane, istraživali smo vulkansku aktivnost te doznali da ona, ma koliko snažna, ne može trajno značajnije poremetiti globalni ekosustav”, objašnjava talijanski geolog Alfio Alessandro Chiarenza, profesor na uglednom Imperial Collegeu u Londonu. “Naša studija prva je koja na kvantitativan način potvrđuje da je velike gmazove ubila velika studen. Evo što se dogodilo: udar asteroida rasplinuo je sumporom bogate stijene. Otpušten u atmosferu, sumpor je poremetio Zemljinu klimu odbijajući Sunčevu svjetlost te na taj način izazivajući globalno zahlađenje. Da, i vulkanske erupcije stvaraju plinove i čestice koji blokiraju Sunce – a u vrijeme masovnog pomora bilo je na desetke tisuća erupcija na području Deccana – no primijenivši matematičke modele na dosad prikupljene geološke i klimatske podatke, shvatili smo da također oslobađaju ugljikov dioksid, staklenički plin. Erupcije su kratkotrajno mogle izazvati tzv. “vulkansku zimu” no, kroz dugi niz godina, zapravo su doprinosile globalnom zagrijavanju. Ono je pak životu koji je evoluirao nakon udara asteroida osiguralo uvjete za preživljavanje”.
Piše: Lucija Kapural
