Kako je tekla evolucija surlaša?

Red surlaša, kojem pripadaju i današnji slonovi, ima dugu i uzbudljivu povijest. Pratimo je od konca eocena, kad se pojavljuje “djed porodice” Moeritherium. Ovaj div nastanjivao je močvarna područja Afrike, a hranio se biljem i korijenjem. Gornja usna – začetak surle – bila mu je izočena, a izduženi sjekutići najavljivali su buduće kljove. U oligocenu se razvija rod Phiomia, koji pokazuje prve zametke surle. Stručnjaci pretpostavljaju da je takav “nos”, pogodan za prinošenje hrane ustima, razvijen zbog goleme količine hrane koju su ti debelokošci morali probaviti kako bi održali svojim svakim danom sve veću masu. Ovi “praslonovi” imali su četiri zakrivljene kljove – dvije gornje i dvije donje. Deinotherium, koji se pojavio prije oprilike dvadeset milijuna godina, imao je kratku surlu te dobro razvijene sjekutiće slične kljovama (ali okrenute prema dolje!), prilagođene krčenju zemlje u potrazi za gomoljima. Prva životinja koja je doista nalikovala današnjem slonu bio je Stegodon. Živio je prije pet milijuna godina i imao razvijenu surlu, a gornji sjekutići preobrazili su se u kljove dok su donji gotovo potpuno nestali. Na početku pleistocena, prije dva milijuna godina, porodica surlaša obogaćena je Mastodonom, koji je krstario hladnim prerijama američkog kontinenta. Bio je viši od tri metra a kljove – ravne i duge – završavale su oštrim vrhovima. U mlađem kvartaru, slonu se pridružio mamut. Imao je dvije goleme kljove svijene u spiralu i debelo krzno koje ga je štitilo i od najveće hladnoće. Zbog prekomjerna čovjekovog izlova, mamuti su izumrli koncem pleistocena.

Piše: Lucija Kapural

Komentari