Justinijanova kuga, pandemija koja je u 6. stoljeću – za vladavine Justinijana I. Velikog – zahvatila Bizantsko Carstvo a potom i ostatak svijeta, zapamćena je i pod zlokobnim imenom “Crna smrt”. Tijekom prve pandemije bubonske kuge zarazio se i čovjek po kojem će bolest kasnije biti nazvana, već spomenuti bizantski car Justinijan, ali je ovaj bio među rijetkim sretnicima koji su je preboljeli. Smatra se da je izvor epidemije bio u Etiopiji ili Egiptu, te da su brodovi koji su dovozili žito iz tih krajeva u Carigrad prenijeli i bolesne štakore. Ovi glodavci u rekordnom su roku zarazili grad – svakog dana na njegovim je ulicama u agoniji umiralo između pet i deset tisuća ljudi – a epidemija se potom proširila po čitavoj Europi, Sjevernoj Africi, Bliskom Istoku, Perziji i Južnoj Aziji. U nedavno objavljenoj studiji, znanstvenici tvrde da je epidemija kuge iz 541. povezana s vulkanskom erupcijom iz 536., po mnogima najgore godine u povijesti ljudskog roda. Te godine, kao posljedica goleme erupcije vulkana na Islandu, olovni oblaci nadvili su se nad većim dijelom Europe, Azije, sjeverne Afrike i Bliskog istoka, nakon čega je uslijedilo dugih osamnaest mjeseci studeni i tame. Pad temperature i gubitak sunčeve svjetlosti doveli su do propadanja usjeva, a masovna glad koja je posljedično zavladala dobrano je narušila imunitet ljudi na svim stranama svijeta, čineći ih znatno podložnijima zaraznim bolestima… Bolestima poput kuge!
Piše: Lucija Kapural
